Kada boravim u Podgorici, postoje mjesta koja mi nisu samo prostor za odmor ili uživanje u kafi i delicijama – ona su za mene oaze duše, gdje se duh predaha, razgovora i ukusa spoji u skladno jedinstvo. Jedno od takvih mjesta jeste i dobro poznata pekara “Pčela” na Starom Aerodromu, koja odiše jednostavnom ljepotom, tradicionalnim mirisima i toplinom odnosa među ljudima.
Autor: Božidar Proročić, književnik i publicista
Tamo volim popiti domaću tursku kafu sa kockom šećera, kao što su to nekada činili naši stari, i probati orijentalne specijalitete koji podsjećaju na zaboravljena vremena, dok u čaši odjekuje slatki sirup borovnice.
Međutim, ono što pekaru “Pčela” izdvaja od sličnih mjesta nije samo ponuda već i ljudska nota koju svakodnevno osjećam. Tu rade uglavnom mladi ljudi, puni entuzijazma, marljivosti i poštovanja. Jedan od njih, kome posebno želim posvetiti pažnju, jeste Esmir Purišić, dvadesetjednogodišnjak koji svojim ponašanjem, osmijehom i toplinom svakog gosta dočeka kao da je najvažnija osoba na svijetu.
Esmir je rodom iz prelijepog Plava, mjesta koje je kroz istoriju iznjedrilo ljude snažne vjere, plemenitog karaktera i bogate duhovnosti. U Podgoricu je došao da bi se školovao, a potom i ostao da gradi svoj život. Uspješno je završio Medresu “Mehmed Fatih”, školu koja ne nudi samo znanje, već i oblikuje karakter, usmjerava mlade na put etike, discipline i duhovne izgradnje.
Primjer vrijednosti koje ne blijede
Danas, kada se sve češće zaboravljaju temeljne vrijednosti rada i međuljudskih odnosa, Esmir je živi primjer suprotnog. On ne samo da marljivo obavlja sve svoje radne zadatke, već i u svakom svom činu pokazuje koliko mu je stalo da gosti budu zadovoljni, da svako osjeti poštovanje i srdačnost, bez obzira da li je to stalni posjetilac ili prvi put kroči u “Pčelu”.
Takva ljubaznost nije naučena – ona dolazi iz odgoja, porodičnog vaspitanja i ličnog uvjerenja da se svaki čovjek zaslužuje dočekati sa osmijehom.
Sa Esmirom često zapođenem kratak, ali sadržajan razgovor. U njegovim riječima čuje se smirenost, razboritost i skromnost – osobine koje odlikuju mlade ljude velikih potencijala. On ne priča mnogo o sebi, ali se u svakom njegovom postupku vidi odanost poslu, želja da se napreduje i, što je možda najvažnije, iskrena ljudska toplina.
Oda jednoj generaciji
Zato ovaj tekst nije samo priča o jednom mladom čovjeku. Ovo je, zapravo, oda jednoj generaciji koja često ostane neprimijećena, ali bez koje nijedna zajednica ne bi mogla opstati. Esmir ne traži opravdanja, već put da pokaže šta zna – ne očekuje priznanja, ali vjeruje u snagu iskrenog zalaganja.
Poslodavci bi trebalo da cijene i nagrade ovakve radnike jer oni su ogledalo svakog kolektiva. Oni nisu samo lica iza pulta – oni su rijetki ambasadori kulture poštovanja, discipline i ljubaznosti. Njihov trud treba isticati, podržavati i bodriti, jer ovakvi rijetki primjeri su čuvari topline, tradicije i ljudskosti.
Značaj malih gesta
Upravo zahvaljujući Esmiru i sličnima njemu, mjesta poput “Pčele” postaju kutci gdje se čuva duh zajedništva, gdje se uz kafu ne ispija samo napitak, već i dijeli povjerenje među ljudima.
Nikada ne zaboravim da ga nagradim toplom riječju, osmijehom, bakšišem ili iskrenim pohvalama pred drugima jer smatram da je to najmanje što kao gost mogu da učinim u znak poštovanja prema njegovom trudu, kulturi ophođenja i ljudskoj toplini koju nesebično pruža svakom ko kroči u taj prostor.
U vremenu kada se lijepa riječ i pažnja često zaboravljaju, osjećam obavezu da pokažem koliko postoji i drugih svijetlih i vrijednih primjera. Ova kratka posveta mladom čovjeku iz Plava, koji danas svakodnevno unosi svjetlost u živote mnogih Podgoričana, nastala je iz iskrenog poštovanja i prijateljstva.
Poziv na prepoznavanje vrijednosti
Uvjeren sam da će Esmir, na svom životnom putu, tek napraviti značajne korake i iskorake jer već sada pokazuje da posjeduje sve ono što je potrebno za uspjeh – srce, razum, vjeru i rad.
Zato, kada ga vidite kako vas sa osmijehom dočekuje i srdačno poslužuje, uputite mu iskren osmijeh poštovanja i ljudske pažnje jer toliko svi mi možemo da učinimo da bismo nekome uljepšali dan. Taj mali, ali značajan gest priznanja ne traži ništa od nas, a njemu može značiti mnogo.
Na taj način ne nagrađujemo samo Esmira, već i njegovo vaspitanje, trud, odanost poslu i ono najvažnije – ljudskost koja je danas sve rjeđa.