Tokom kasnog 19. stoljeća farmaceutska kompanija Bayer postala je poznata po proizvodnji i distribuciji različitih lijekova. Jedan od takvih proizvoda bio je heroin, čiji se pronalazak u to vrijeme smatrao probojem na polju medicine.
U početku Bayer je heroin prodavao ga kao lijek za uobičajene bolesti poput kašlja i glavobolje.
Heroin, izveden iz morfija, sintetizirao je tadašnji Bayerov glavni hemičar Felix Hoffmann 1897. godine. Kompanija je vidjela potencijal u lijeku zbog njegovih moćnih svojstava ublažavanja bolova. Kao rezultat toga, Bayer je predstavio heroin kao lijek bez recepta, široko dostupan za kupovinu.
Marketinška kampanja za Bayerov heroin naglasila je njegovu efikasnost kao sredstva za suzbijanje kašlja, posebno za djecu. Pozicioniran je kao sigurnija alternativa tradicionalnim lijekovima za ovu namjenu, kao što su preparati na bazi kodeina.
Kompanija je reklamirala sposobnost lijeka da ublaži kašalj i glavobolju, predstavljajući ga kao svestrano rješenje za uobičajene respiratorne probleme i probleme povezane s bolom.
Bayerovi radnici i službenici bili su toliko poneseni svojim uspjehom da su govorili kako se osjećaju poput junaka, na njemačkom heroisch, te je tako lijek dobio i svoje tržišno ime – heroin. Tablete, vodene otopine, gelovi, sirupi, nije bilo oblika u kojem ga se nije prodavalo. Starijima je pomagao da pregrme upalu pluća. Djeca uz heroin nisu imala problema sa spavanjem.
Za vrijeme Prvog svjetskog rata žene u Velikoj Britaniji imale su čak mogućnost kupiti posebno velike pošiljke heroina i naručiti da ih se dostavi njihovim muževima na frontu.
Tokom ovog perioda, potencijalni rizici i ovisnička priroda heroina još nisu bili u potpunosti shvaćeni ili priznati. Shodno tome, javnost i medicinski stručnjaci imali su ograničenu svijest o opasnostima povezanim s njegovom upotrebom.
Heroin je ubrzo stekao široko prihvaćenost i popularnost kao kućni lijek. Tek početkom 20. stoljeća štetni efekti i priroda ovisnosti o heroinu postali su šire priznati.
Zapravo, već 1899. godine njemački liječnik Erich Harnack napisao je da heroin ima i neka otrovna svojstva, a ubrzo je postalo jasno da heroin izaziva veću ovisnost i od morfija. Kako se dogodilo i zašto da nadležne službe po Evropi i SAD-u još godinama nisu regulirale heroin, ostalo je otvoreno pitanje, na koje bi odgovor lahko mogao biti vrlo kompromitirajući za neke ljude i agencije iz tog doba.
Danas se naveliko piše da se heroin prestao proizvoditi 1913. godine, što zapravo nije tačno.
Kako je naučno razumijevanje napredovalo, medicinska zajednica i regulatorni organi počeli su da shvataju štetne posljedice njegove neograničene dostupnosti. Nakon toga, heroin je klasificiran kao kontrolirana supstanca, što je dovelo do strožih propisa i na kraju do njegovog uklanjanja s tržišta kao lijeka.
Bayer ga je prestao proizvoditi 1910. godine, SAD ga je stavio pod nadzor 1914, ali to nije značilo da se i dalje nije mogao prodavati. Zapravo se promijenilo samo to da su ga građani diljem Zapada do tog trenutka mogli kupiti bez ikakvih ograničenja, a nakon toga samo uz recept. Koliko je teško bilo doći do recepta, pokazuje primjer žena zabrinutih za svoje supruge na frontovima Prvog svjetskog rata. Tek 1925. Liga naroda zabranila je prodaju heroina, zapravo diacetilmorfina, a još tri godine bilo je potrebno dok je zabrana ušla u primjenu. Drugim riječima, svijet se heroinom veselo, neopterećeno i uglavnom neometano drogirao pune tri decenije.
Slučaj Bayerovog učešća u marketingu i distribuciji heroina kao lijeka za kašalj i glavobolju služi kao historijski podsjetnik na evoluirajuće razumijevanje droga i njihovih efekata. Ističe važnost naučnog istraživanja, regulatornog nadzora i odgovorne farmaceutske prakse u osiguravanju javnog zdravlja.
Izvor: Stav.ba