Aleksinac, mali grad u Srbiji, sa bogatom historijom, nosi u sebi tragove različitih epoha i kultura koje su oblikovale njegovu prošlost. Dok su se neki spomenici sačuvali kao podsjetnik na prošle vjekove, džamije Aleksinca nisu imale istu sreću. Evo kako su nestale aleksinačke džamije.
Piše: Esad Rahić
Jedva se očuvalo usmeno predanje o posljednjoj džamiji u Aleksincu, koja je srušena odmah nakon odlaska osmanske vlasti 1834. godine. Jedinu preostalu džamiju u gradu narod i vlast srušili su jer im je trebao materijal za gradnju crkve.
Prva džamija nalazila se u Spahikoiu, Spahijinom selu na izlazu iz Aleksinca ispred Kraljeva, pored tzv. Begovih livada. Spahikoi se prvi put spominje 1516. godine. Ova džamija imala je lijep olovni krov. Na istoj lokaciji nalazio se i veliki turski han, karavansaraj, koji je bio očuvan sve do 1848. godine, kada je srušen. Materijal, opeke i kamen, prevezen je u više od stotinu volovskih kola u Aleksinac za gradnju Okružnog načelstva, navodi u u objavi na društvenim mrežama historičar Esad Rahić.
Druga džamija bila je u turskoj tvrđavi na Carigradskom drumu, iznad današnje Kosovske ulice. Treća se nalazila van utvrđenja, na strani prema Beogradu. Zvala se Gazi Hasan-pašina, vjerovatno po imenu temišvarskog beglerbega čija je bila zadužbina.
Četvrta džamija nalazila se na mjestu gdje su danas internat i dvorište Gimnazije. Pored nje bilo je muslimansko mezarje. Taj plac je kasnije dobio prota Avram Milovanović, koji je tu sagradio i kuću.
Prije nego što je Aleksinac bio priključen Kneževini Srbiji, na prostoru današnje škole Vožd Karađorđe i Gimnazije muslimani su imali svoju mahalu, s velikim kućama, sarajima i hamamima. Imali su i svoju džamiju, s čijeg je šerefeta hodža učio ezan pozivajući vjernike na namaz. Pored džamije, na većem prostoru, bilo je i muslimansko mezarje s turbetima za otmenije i uglednije muslimane. Tu je bila i hodžina kuća. O tome šta se desilo s džamijom i hodžinom kućom nije teško pogoditi.
Vjerovatno su postojale još najmanje dvije džamije. Jedna negdje na prostoru gdje je bilo staro muslimansko mezarje, gdje su kasnije izgrađene gradska apoteka i zgrada Bijela udovica, a jedna u zanatskom dijelu, u ulici Drakčeta Milovanovića.
I tvrđave u Vakupu, Kormanu, Vitkovcu, Kulini i mnoge druge narod je pokrao, odnijevši kamen za gradnju vlastitih kuća. Dobar zeleni kamen držao je u temeljima nadzidane čatmare dugo godina. Nije ostao kamen na kamenu.
Ostalo je samo usmeno predanje. I da, ostalo je nekoliko opeka u žbunju s desne strane puta prema Sokobanji, ispred Stamenkovske vodenice. Možete ih vidjeti kad prolazite za banju, samo razgrnite žbun u njivi. Tu je nekad bio veliki Smoljanovac koji je sazidao Hasan-paša Skadarski, onaj što ga narod zvao Aleksin han.