U ponedjeljak, drugog juna, navršila se 61. godišnjica službenog proglašenja Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO). Za neke teroristička, za druge mitska organizacija koja se bori za nezavisnost Palestinaca i oslobođenje od izraelskog jarma, PLO i danas ostaje jedina politička struktura koju svijet vidi kao jasnog i pravnog predstavnika Palestinaca, a priznao ju je čak i UN.
No kako to biva na užarenom Bliskom istoku, PLO čine fragmentirane i u nekim slučajevima sukobljene strane koje karakterizira ideološka divergencija, ali i način na koji bi se Palestinci trebali domoći nacionalne države.
Definitivno najveći utjecaj u PLO-U i danas ima Fatah. Vojno-političku organizaciju je 1954. osnovao mladi student i korifej palestinske borbe za državnost Jaser Arafat. Iako su sproveli brojne terorističke napade, otmice i smaknuća, nakon izraelske invazije na Liban 1982. godine, pokolja pripadnika PLO-a od strane libanskih kršćanskih milicija i ostracizma Arafata i PLO vrhuške u Tunis, došlo je do kopernikanskog obrata i kvintesencija napora za samostalnost postala je diplomatija, a ne oružani sukobi.
Kulminacija se dogodila 1993. godine, kad su Arafat i izraelski premijer Yitzhak Rabin potpisali Sporazum iz Osla kojim se trebalo postići dvodržavno rješenje. Ipak, do mira nikad nije došlo, a Fatah, koji danas kontrolira Zapadnu obalu, u Gazi je detronizirao ekstremni i fundamentalistički Hamas 2007.
U kontekstu krvave borbe za palestinsku neovisnost veliku ulogu igrali su i ovi prostori, tačnije Jugoslavija. Slomom kolonijalističkog svjetskog poretka koji je nastao na Berlinskoj konferenciji 1885. godine, Jugoslavija i globalni jug našli su se u kandžama Sovjetskog Saveza i SAD-a. Tito je upravo u arapskom svijetu našao saveznike, prvenstveno Nassera, i osnovao Pokret nesvrstanih. To je rezultiralo velikom inklinacijom Beograda prema državotvornosti Palestinaca, a to nije prošlo ispod radara na Zapadu.
Tako je CIA trećeg marta 1986. sastavila ekspoze pod nazivom “Jugoslavija: PLO veze i terorizam”. U dokumentu na sedam stranica CIA je iznijela ozbiljne optužbe da Jugoslavija sponzorira palestinski terorizam, trenira njihove borce i pruža utočište svjetskim bjeguncima.
Jugoslovenska podrška arapskoj i palestinskoj strani u razmiricama s Izraelom proizlazi iz prisnog odnosa Tita i Nassera iz 50-ih godina. Tito nije skrivao simpatije prema PLO-U i dozvolio je da sovjetski transportni avion prepun oružja leti kroz jugoslovenski zračni prostor tokom Jomkipurskog rata 1967. za Egipat. CIA je u dokumentu posebno naglasila Titovo insistiranje 1975. da UN donese rezoluciju kojom bi cionizam bio označen kao vrsta rasizma. Američki obavještajci su, zanimljivo, naveli dvostruke standarde u njegovu poimanju terorizma i borbe za neovisnost. CIA je naglasila kako je Tito nebrojeno puta osudio hrvatsku emigraciju i prijetnju koju su predstavljali Jugoslaviji, ali je u isto vrijeme podržavao PLO i omogućio im nesmetan prolaz kroz zemlju. Jugoslavija je 70-ih u Beogradu otvorila diplomatsku misiju PLO-A, za koju je CIA smatrala da služi kao paravan kojim se motre pripadnici PLO-a u Jugoslaviji i uspostavljaju kontakti.
Jugoslavija je redovno bila domaćin vrhušci PLO-a, pa je tako i sam Arafat posjetio zemlju u julu 1983. Poseban alarm na Zapadu uključio je posjet Khalila Ibrahima al-Wazira, poznatijeg kao Abu Džihad. Suosnivač Fataha, najbliži suradnik Arafata i zapovjednik oružanog krila Fataha, Al-Asifa, susreo se s vojnim i diplomatskim vrhom Jugoslavije, koji mu je obećao podršku u borbi protiv Izraela.
CIA je izvještaj podnijela nakon otmice broda Achille Lauro sedmog oktobra 1985. Četiri pripadnika Palestinske oslobodilačke fronte (PLF) oteli su brod nedaleko od obale Egipta, dok je plovio iz Aleksandrije prema Ašdodu u Izraelu. Tokom otmice otmičari su ubili 69-godišnjeg jevrejskog Amerikanca u invalidskim kolicima, Leona Klinghoffera i bacili njegovo tijelo u more. U početku se smatralo da je otmica bila odgovor na izraelsku operaciju.
Tokom 1980-ih članovi PLO-a, kao i Palestinske oslobodilačke fronte (PLF), izvodili su napade na civilne i vojne ciljeve na sjeveru Izraela, preko libanske granice. U jednom takvom napadu, koji je 25. septembra 1985. izvela PLO-ova jedinica Force 17, meta je bila izraelska jahta u Larnaci, na Kipru, a u tom napadu ubijena su tri izraelska državljana. Kao odgovor na taj napad, izraelsko ratno zrakoplovstvo bombardiralo je sjedište PLO-a u Tunisu prvog oktobra 1985. u operaciji Drvena noga. Sjedište je u uništeno, a šezdeset članova PLO-a je poginulo. No Arafatova udovica je 2013. otkrila da Drvena noga nije bila razlog otmice talijanskog broda, nego razmjena zatvorenika i puštanje Palestinaca iz izraelskih zatvora.
Kad su otmičari stigli u Italiju, među njima je bio i mastermind operacije te osnivač i vođa Palestinske oslobodilačke fronte (PLF) – frakcije unutar Palestinske oslobodilačke organizacije. Abu Abbas je ubrzo prebjegao u Beograd, a kasnije u Irak, gdje mu je Saddam Hussein garantirao imunitet i odbio ga izručiti Italiji i SAD-u.
Jugoslovensko udomljavanje Abbasa razbjesnilo je Amerikance, koji su Beograd optužili da sponzorira terorizam. Posebno kritičan bio je američki državnik sekretar u Reaganovoj administraciji, George P. Shultz, koji je te godine posjetio Jugoslaviju, gdje se susreo s ministrom vanjskih poslova, Raifom Dizdarevićem. Shultz je tad rekao da je u privatnim razgovorima s jugoslovenskim zvaničnicima raspravljao o raznim pitanjima povezanim s terorizmom i slučajem Abbasa te zamjerao SFRJ što je prvo primila Abbasa, a onda ga pustila da otiđe u Irak.
Smetao ga je i pristrani stav Jugoslavije prema PLO-u iako se zemlja deklarirala kao nesvrstana. Posebno se zadržao američki osjećaj ogorčenosti što Jugoslavija nije zadržala Abbasa. Dizdarević je na zajedničkoj konferenciji rekao da Jugoslavija osuđuje terorizam, ali da jasno razlikuje borbu protiv kolonijalizma, agresije i rasizma, s jedne strane, i terorizam, s druge strane.
– Kad govorimo o terorizmu i borbi protiv terorizma, moramo sagledati uzroke koji do toga dovode, jer vjerujemo da se uklanjanjem uzroka terorizma može kontrolirati i ukloniti i sam fenomen – rekao je Dizdarević što je Shultz shvatio kao dokaz da Jugoslavija snažno podržava PLO.
CIA u dokumentu navodi da Jugoslavija od početka 1980-ih vojno obučava borce PLO-a. PLO-ovci su se obučavali u Obavještajno-sigurnosnom školskom centru u Pančevu, poznatijem kao VP 5000. Prema dostupnim informacijama, VP 5000 je bio mjesto obuke za različite specijalizacije, uključujući kontraobavještajne operacije, diverzantske taktike i sigurnosne protokole. Među polaznicima su bili i predstavnici palestinskih organizacija, poput Abu Abbasa i Abu Nidala, koji su bili povezani s PLOom. Takođe se spominje da je centar pohađao i brat Saddama Husseina, kao i pripadnici drugih arapskih terorističkih skupina, ali i Carlos Šakal, koji je u autobiografiji naveo da mu je UDBA omogućila boravak u zemlji.
Osim toga, Jugoslavija je pružala značajnu vojnu i humanitarnu pomoć Palestincima. Tokom 1979. godine Jugoslavija je isporučila PLO-u naoružanje u vrijednosti od oko milion američkih dolara, uključujući uniforme, pištolje, AK-47, poluautomatske puške, mitraljeze, protuzračno oružje i minobacače. Takođe, Jugoslavija je finansirala obuku vojnih lica PLO-a u iznosu od oko 820.000 dolara.
Osim vojne pomoći, Jugoslavija je pružala i humanitarnu pomoć, uključujući lijekove, medicinsku opremu i liječenje ranjenih palestinskih boraca u bolnicama u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu.
Zanimljivi su motivi koje je CIA iznijela zašto Jugoslavija toliko podržava PLO. Motivi su skup svega – od obične realpolitike i modus vivendi do kognitivne disonance jer je Jugoslavija podržavala terorističke akcije, a i sama bila žrtva istih. Prvi od razloga koji navode je borba za utjecajem u Pokretu nesvrstanih. CIA je smatrala da Jugoslavija gaji dobre odnose s terorističkim grupama i zbog ekonomskih razloga. Zemlje Bliskog istoka bile su veliki kupci jugoslovenskog naoružanja, od pušaka do tenkova M84 i aviona.
I u civilnom sektoru je država imala finansijske koristi, naime jugoslovenske građevinske firme su imale velike ugovore i radile na velikim projektima diljem Bliskog istoka i Magreba.
Izvor: Express. hr