Na današnji dan 4. maja 1980. godine preminuo je Josip Broz Tito – predsjednik Komunističke partije Jugoslavije i doživotni predsjednik nekadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Od smrti Josipa Broza prošle su 44 godine, a područje nekadašnje Jugoslavije u međuvremenu preživjelo je izuzetno burne periode. Ratove, agresije, inflacije kao i brojne geopolitičke zemljotrese koji se neminovno moraju bar u određenoj mjeri dotaknuti i samog Balkana.
Uprkos tome, ime Josipa Broza Tita i danas je itekako prisutno u javnom mnijenju i čini se kako je bar u tom pogledu, vrijeme na Balkanu, odnosno na području bivše države, od tog momenta i stalo.
Život u Jugoslaviji obilježio je i život uz Tita. Brojne generacije, pogotovo od kraja Drugog svjetskog rata i uspostavljanja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, odrastale su u okruženju u kojem je lik i djelo predsjednika Jugoslavije predstavljalo svakodnevnicu, prenosi Klix.ba.
Ekonomski, ali i politički rast Jugoslavije kao utjecajne države na ovom dijelu svijeta bio je neminovno vezan i za političke poteze koje je povlačio Josip Broz u periodu svoje vladavine.
Svakako, jedan od najvažnijih poteza u tom periodu je i onaj koji se tiče raskola i političkog distanciranja od Sovjetskog Saveza i politike tadašnjeg vođe Sovjeta Josifa Staljina.
Jugoslavija je u periodu Hladnog rata i konfrontacije Zapada i Istoka tražila svoj put, a Tito je upravo bio jedan od lidera koji je zajedno s drugim afričkim i azijskim vođama formirao Pokret nesvrstanih zemalja, organizacije koja je odigrala značajnu ulogu u periodu od šezdesetih godina te je predstavljala jedan od motora razvoja zemalja koje se nisu željele prikloniti ni Varšavskom paktu s jedne ili Sjevernoatlantskom savezu s druge strane.
Osim vanjskopolitičkih poteza, Tito se još od perioda Drugog svjetskog rata i uspostavljanja socijalističke države morao pozabaviti i sa nizom pitanja koja se odnose na unutrašnju politiku.
Upravo je Josip Broz Tito odigrao jednu od najvećih uloga kada je riječ o ravnopravnom statusu Bosne i Hercegovine u odnosu na ostale republike bivše Jugoslavije što je i govorio tokom kasnijih razgovora s novinarima.
“Pošto je Bosna bila kamen spoticanja između Srba i Hrvata, rekoh: Nećete ni jedni ni drugi, nego će Bosna bit’ Bosna. Pa neka bude republika bosanska. To smo mi riješili od početka, kada smo počeli Narodnooslobodilački rat, imali smo tu namjeru. Tu neka podjela nije imala smisla. Mi smo napravili Federaciju. Kad može Hrvatska, neka bude Hrvatska. Srbija, Srbija, Crna Gora Crna Gora, Makedonija Makedonija, Slovenija Slovenija. Pa neka bude i Bosna, bez obzira što to nije jedna nacija. Bosna je dakle bila po našem shvatanju prva u obliku jedne socijalističke tvorevine koja nije počivala na nacionalnoj osnovi”, govorio je Tito.
Duhovi nacionalizma tinjali su i poslije Drugog svjetskog rata i da stvar bude gora, devedesetih godina se potvrdilo da nikada do kraja nisu ni ugašeni. Međutim, pragmatičnim pristupom i nizom odluka, Tito je u velikoj mjeri uspijevao održavati balans između velikohrvatskih i velikosrpskih ideja koje su vrebale priliku za ponovno vraćanje na scenu.
U tom periodu, Titove odluke nailazile su i na nerazumijevanje unutar političkih struktura tadašnje Komunističke partije. Historija pamti brojne razmirice između Tita i dotadašnjih partijskih drugova, a vjerovatno jedna od onih koje su posebno specifične jeste politički raskid sa Kočom Popovićem koji je bio jedan od onih zvaničnika koji se zagovarao za značajnu demokratizaciju sistema.
“Umro je drug Tito”
Sredinom sedamdesetih godina, Tito je i dalje bio učesnik brojnih političkih procesa u državi, a vjerovatno jedan od onih koji je najznačajniji jeste i usvajanje novog Ustava SFRJ 1974. godine kojim je značajno decentralizovana država. Dok je dio političke javnosti odobrio ovaj potez, drugi dio je smatrao kako je upravo taj čin predstavljao uvod u raspad Jugoslavije.
Posljednje godine života, Tito je bio manje aktivan na političkoj sceni, ali oni koji su mu u tom periodu bili bliski saradnici isticali su kako je i dalje bio vrlo svjestan svih procesa kako u državi tako i u svijetu.
Iako se dalo nagovijestiti kako je Tito narušenog zdravlja, niko osim političkog i vojnog rukovodstva nije očekivao kako će kraj jedne ere doći već početkom osamdesetih godina. Ipak, 4. maja 1980. godine, dnevnik tadašnje televizije počeo je nešto drugačije nego inače, a spiker Miodrag Zdravković izgovorio je rečenice koje, čini se, i danas odjekuju ovim prostorom.
“Umro je drug Tito… To su večeras saopćili Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije i Predsjedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, radničkoj klasi, radnim ljudima i građanima, narodima i narodnostima Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije”.
Brojni događaji u tom periodu su stali, pamte se i suze igrača na utakmici Hajduka i Crvene Zvezde, a mnogi su već tada izrazili bojazan za budućnost države koja je ostala bez jedinog vođe kojeg je i poznavala.
Sahrana Josipa Broza Tita, koja je održana u Beogradu, predstavljala je drugi najgledaniji događaj na televiziji u 20. stoljeću. Ispraćaju predsjednika SFRJ prisustvovalo je 209 delegacija iz 127 zemalja svijeta, što je definirano kao najveći ispraćaj jednog državnika u historiji.
Iako je Jugoslavija i u periodu nakon smrti Josipa Broza Tita imala “zlatne trenutke”, urušavanje države započelo je početkom devedesetih godina.
Prvi višestranački izbori značili su i kraj Komunističke partije, a kasnije je uslijedio i krah političkog sistema. Jugoslavija kakvu je zamišljao Josip Broz prestala je postojati te je ugušena u krvi i agresiji koja je uslijedila, a koja je praćena istim onim nacionalističkim idejama koje nikada do kraja nisu bile ni ugušene.
Uprkos brojnim promjenama, 44 godine kasnije, ime Josipa Broza prisutno je kako u regiji tako i u širem području Evrope. Dok neki i dalje niz Titovih odluka definiraju kao dobre, za određeni dio političke javnosti ime Josipa Broza Tita sadrži negativnu političku konotaciju.
Bez obzira na političke i druge preferencije jedno je sigurno – 44 godine nakon smrti, Josip Broz Tito ostaje državnik čija je sjena nad Balkanom i dalje itekako prisutna.