Životni put Bejta Kačara vodio je od rodnih Melaja na Donjoj Pešteri, u općini Tutin, preko Skoplja do Sarajeva. Put je bio trnovit i ispunjen stalnim radom. Bejto je rođen u Melajama u višečlanoj porodici. Porodično imanje bilo je malo, pa je njegov otac odlučio da potraži bolje životne uslove za porodicu. Tako su se uputili u Skoplje. Zašto baš Skoplje? Zato što je to bio trend među Bošnjacima, koji su se preseljavali u Makedoniju, posebno u Skoplje, zbog olakšanja pri daljem iseljavanju u Tursku.
Piše: Prof. dr. Ramo Kurtanović
Po tada važećim propisima iz Jugoslavije, pravo na iseljavanje imali su oni koji su se izjašnjavali kao Turci i poznavali turski jezik. Ipak, prećutno je omogućavano iseljavanje i onima koji su prethodno živjeli u Makedoniji ili na Kosovu.
Veliki broj Bošnjaka iskoristio je ovu mogućnost, a drugi važan razlog bio je i razvoj industrije u Skoplju, gdje se moglo relativno brzo zaposliti i obezbijediti prihode. Kako se plan o odlasku u Tursku nije ostvario, porodica Sabita Kačara ostaje trajno u Skoplju.
Bejto dolazi u Skoplje sa jedanaest godina, brzo se prilagođava novoj sredini i savladava makedonski jezik. Pored osnovnog obrazovanja, završava srednju tehničku školu i zapošljava se u struci. Paralelno, upisuje i završava saobraćajni fakultet iz radnog odnosa. Još kao srednjoškolac uključuje se u omladinsku organizaciju i biva biran na nekoliko funkcija kao istaknuti aktivista.
Dolaskom Miloševića na vlast krajem osamdesetih, jača desničarski kurs širom bivše Jugoslavije. Ljudi se sve više grupišu po nacionalnom opredjeljenju, a mnogi Bošnjaci sele se u Bosnu i Hercegovinu, naročito u Sarajevo. Bejto također odlučuje da mu novo mjesto življenja bude Sarajevo. Zapošljava se u Gradskom saobraćajnom preduzeću GRAS, nedugo prije početka agresije na Bosnu i Hercegovinu i opsade Sarajeva (1992–1995).
Sa pojavom višestranačja devedesetih, Bejto se priključuje Stranci demokratske akcije (SDA). Nakon raskola između Alije Izetbegovića i Adila Zulfikarpašića, osniva se Muslimanska bošnjačka organizacija (MBO), kojoj se Bejto priključuje i postaje član njenog Glavnog odbora.
Bejto se, bez oklijevanja, uključuje u Teritorijalnu odbranu Bosne i Hercegovine na liniji prema Trebeviću. Cijeli ratni period bio je politički aktivan, izabran je za odbornika Općine Centar Sarajevo. Njegova znanja o prilikama u Skoplju i Makedoniji dovode do toga da ga ministar za socijalnu politiku i izbjeglice FBiH, Muharem Cero, imenuje za specijalnog izaslanika za povrat izbjeglica iz Makedonije. U saradnji s konzulom u Istanbulu, prof. dr. Hasanom Hamzagićem, Bejto uspješno organizuje povratak više desetina porodica s oko 900 osoba u Bosnu i Hercegovinu. Konvoj izbjeglica prebačen je preko Albanije.
Bejto Kačar bio je aktivan i u sindikalnim aktivnostima. U GRAS-u obavlja funkciju upravnika trolejbuskog saobraćaja i predvodi Inicijativni odbor za oživljavanje Sindikata zaposlenih u drumskom saobraćaju. Kasnije biva biran za predsjednika Sindikata zaposlenih u drumskom saobraćaju Federacije BiH, u dva izborna mandata, sve do penzionisanja. Za svoj rad dobio je brojna priznanja i nagrade.
Također, bio je aktivan član Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka u Bosni i Hercegovini, učestvujući u njegovom osnivanju 1991. godine. Bejto je bio obrazovan, empatičan, elokventan čovjek s izraženim smislom za javne i otvorene nastupe. Bio je posvećen demokratskom dijalogu, poštujući i drugačija mišljenja.
Bejto Kačar rođen je 1. januara 1951. godine, a preselio je na Ahiret 17. februara 2025. godine. Sahranjen je 19. februara 2025. godine na mezarju Hambina Carina u Sarajevu. Ispraćen je uz prisustvo članova porodice, prijatelja, radnih kolega, zemljaka i rodbine koja je doputovala iz Melaja da oda posljednju počast rođaku koji je prije više od šest decenija napustio rodni kraj.
Izvor: Damar