Reakcija Bošnjačkog nacionalnog vijeća (BNV) na izvođenje četničkih pjesama u prisustvu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića predstavlja pokušaj da se artikuliše institucionalni protest i uputi zahtjev za državnu i međunarodnu intervenciju. Iako retorički oštra i sadržajno usmjerena ka imenovanju političke odgovornosti, ova izjava pati od zakašnjelosti, predvidljivosti i izostanka unutrašnje dosljednosti — što značajno umanjuje njenu političku težinu i autentičnost.
Autor: Teufik Tahirbegović
Saopćenje je stiglo tek nakon višednevne bure u javnosti, kada su brojne ženske organizacije, politički akteri i aktivisti već osudili događaj. Umjesto da predvodi institucionalnu odbranu bošnjačkog dostojanstva, Vijeće je reagovalo reaktivno – pod pritiskom javnosti, a ne na osnovu političkog instinkta. Time je narušena vjerodostojnost njegove samoproglašene uloge “najvišeg predstavničkog tijela Bošnjaka“.
BNV u svom tekstu spominje genocid, ratne zločine i odgovornost režima, ali ne pravi jasnu razliku između deklarativne osude i institucionalne borbe. Mnogi akteri bliski Vijeću i dalje održavaju političke i budžetske veze s Vučićevim režimom. Ta ambivalentnost ruši poruku – jer je teško vjerovati u moralnu odlučnost onih koji politički i finansijski zavise od istog sistema koji kritikuju.
Uobičajeni ritual pozivanja na međunarodne faktore postao je puki formalizam. U savremenoj realnosti, ni Brisel ni Washington više ne reaguju na saopćenja – već na ozbiljan institucionalni pritisak, strateško lobiranje i koordinirane građanske inicijative. Bez toga, međunarodna adresa ostaje alibi za unutrašnju pasivnost.
U vremenu kada se historijski revizionizam u Srbiji širi iz obrazovnog sistema, medija i kulturnih manifestacija, a četnička ideologija dobija ruho “narodnog veselja”, svaki izostanak brzog, artikulisanog i dosljednog odgovora institucionalno je saučesništvo u normalizaciji mržnje. BNV je i ovaj put zakasnilo – ne samo s reakcijom, nego i s razumijevanjem političkog trenutka.
Ako Vijeće ostane u formatu saopćenja bez djelovanja – bez zakonskih inicijativa, obrazovne strategije, jasnih političkih zahtjeva i mobilizacije zajednice – njegova uloga će se svesti na administrativnu protokolarnost, a ne na autentično političko zastupanje naroda.
BNV još uvijek ima šansu da pokaže političku hrabrost – ali samo ako saopćenja postanu uvod u sistemsko djelovanje, a ne njegova zamjena.
Izvor: Sandzacke.rs