Srpski narod je od dobijanja autoniomije hatišerifima 1830. i 1833. godine pokušavao da na osnovu nacionalnih programa koji su tokom narednih decenija i vijekova dobijali različite nazive, forme i sadržaje definira svoje nacionalne i državne ciljeve.
Piše: Esad Rahić
Sve je počelo sa Načertanijem i dostiglo svoj vrhunac sa Memorandumom SANU. Nažalost ti programi imaju jedan zajednički sadržalac: velikosrpsku osnovu, odnosno stvaranje Velike Srbije u kojoj nema mjesta za one koji ne pripadaju tom narodu ili koji neće da se utope u njihovo nacionalno tkivo.
Ali ono što je nepobitno, stalno su imali određene općenacionalne planove, koji su služili kao vizija i smjernica u kreiranju budućnosti. Nasuprot njima, Bošnjaci nikada nisu imali svoj nacionalni program koji bi bio općebošnjačka nacionalna platforma i zajedički nacionalni vodič u pravcu budućnosti. Uvijek se postupalo od situacije do situacije, od slučaja do slučaja.
Mi nikada nismo planirali situacije i usmjeravali ih u željenom pravcu. Nikada nismo imali detaljno razrađenu viziju šta dugoročno želimo i u kom pravcu moramo kolektivno usmjeriti sve svoje snage i svu svoju energiju.
Svo vrijeme smo analizirali tuđe nacionalne programe, tražili u njima one segmente koji su negativni i potencijalno opasni po nas, umjesto da djelujemo preventivno i izađemo sa sveobuhvatnim bošnjačkim nacionalnim programom koji će biti sveta nacionalna knjiga svih Bošnjaka bez obzira gdje oni živjeli.
Krajnje je vrijeme da se krene u stvaranje bošnjačkog Načertanija, bošnjačkog Memoranduma, koji naravno neće u sebi sadržati one negativne segmente, naročito prema drugom i drigojačijem, kao što imaju ranije pomenuti srpski dokumenti, ali koji će pružiti jasne odgovore prije svega na dva pitanja: Šta hoćemo i u kom pravcu svi zajedno moramo krenuti.
Ovako samo trošimo energiju i snagu na analizu šta drugi hoće u kuda su krenuli. Gdje je naš adekvatan odgovor na sve to? Koja je naša dugoročna strategija? Kako vidimo naš položaj za deset, dvadeset, pedeset ili koliko već godina?
Mi moramo predvidjeti našu budućnost, a ne samo iznenađeno analizirati posljedice onog što nas je snašlo. A za sve to treba sakupiti na jednom mjestu sve ono što bi činilo bošnjačku intelektualnu elitu i konačno uraditi jednu zajedničku i opće prihvatljivu nacionalnu platformu koja bi kreirala i usmjeravala našu budućnost.
Ovako, jedini smo narod na Balkanu koji nema još uvijek svoj nacionalni program.
Izvor: Sandzacke.rs