Predstojeći izbori za Bošnjake u Republici Srbiji ne bi trebalo biti predstavljeni kao izbor između “loše Srbije” i neke nove, “bolje Srbije”. Bošnjaci, odnosno njihovi politički predstavnici, već više od dvije i po decenije učestvuju u političkom životu Srbije i, u skladu sa izbornim rezultatima, sarađuju sa onima koje većinska Srbija izabere.
Autor: Elijas Rebronja
U tom smislu, predstojeći izbori sami po sebi ne predstavljaju ništa novo. Najveća zabluda, ali i svojevrsna politička obmana, jeste predstavljanje izbora kao dileme između vladajuće SNS i studentske opcije. Bošnjaci prije svega biraju svoje političke predstavnike. Nakon toga, ti predstavnici ulaze u politički život Srbije i sarađuju sa onom političkom opcijom koja dobije povjerenje većine građana Srbije.
Ako vlast ponovo bude formirana oko SNS-a, bošnjački politički predstavnici moraće sarađivati sa tom vlašću. Ako većinu bude činila neka druga politička opcija, saradnja će se odvijati sa njom. Posebno mogu biti odlučujući glasovi bošnjačkih predstavnika u novoj vladajućoj većini.
Zato je pitanje za Bošnjake jednostavnije nego što se pokušava predstaviti. Ko će najbolje predstavljati njihove interese? Na političkoj sceni Sandžaka postoje tri etablirane bošnjačke političke opcije, SDA, SDP i SPP. Svaka od njih ima svoju historiju, političku ideologiju, biračko tijelo i odgovornost prema građanima koji joj daju povjerenje. Oko toga možemo imati različite stavove, možemo navijati za jedne, druge ili treće, ali ostaje činjenica da su upravo ove političke organizacije decenijama prisutne u političkom životu Bošnjaka.
Stranka demokratske akcije ima tri i po decenije političkog kontinuiteta. SDA Sandžaka je politička organizacija koja već 35 godina djeluje u interesu Bošnjaka i koja je, prema mišljenju svojih pristalica, izgradila kontinuitet politike nacionalnog predstavljanja. Za one koji smatraju da Bošnjaci trebaju imati snažnu nacionalnu političku organizaciju, zamjena takve stranke nekom novom i nedovoljno profilisanom političkom opcijom predstavlja ozbiljno pitanje, posebno kada se od Bošnjaka traži da svoje povjerenje daju listama čiji politički identitet nije izgrađen prvenstveno na predstavljanju bošnjačkih interesa.
SDP je politika normalnosti već tri decenije. Sandžačka demokratska partija već decenijama ima značajnu podršku među Bošnjacima Sandžaka, zahvaljujući toj političkoj normalnosti u sandžačkim opštinama uživa stalnu podršku. Njena politika se predstavlja kroz koncept normalnosti, političkog dijaloga i učešća Bošnjaka u institucijama Srbije. Za dio bošnjačkog biračkog tijela upravo je takav pristup bio razlog zbog kojeg je SDP godinama dobijao povjerenje.
Nazivati takvu politiku normalnosti primitivizmom jeste primitivan pokušaj kukavičkog otimanja bošnjačkih glasova. Zato se svako nastojanje da se takva politika zamijeni projektima koji, prema kritičarima, nose izraženija srpska nacionalna obilježja mora posmatrati sa posebnom pažnjom. Bošnjaci imaju pravo da postave pitanje, šta konkretno dobijaju time što će svoje političko predstavljanje prepustiti nekoj drugoj političkoj opciji?
SPP je politika sa jasnim nacionalnim identitetom, koji se, istina, još uvijek profiliše, ali ima jasne bošnjačke naznake. Stranka pravde i pomirenja takođe predstavlja dio bošnjačkog političkog spektra. Nastala je iz političkog ambijenta povezanog sa Islamskom zajednicom i tokom svog djelovanja izgradila prepoznatljiv politički identitet. Za njene birače, SPP predstavlja političku opciju koja otvoreno insistira na nacionalnim i vjerskim pitanjima Bošnjaka.
Zato se i ovdje postavlja isto pitanje, ako Bošnjaci imaju vlastite političke organizacije koje već decenijama djeluju na političkoj sceni, zbog čega bi svoje povjerenje trebalo prenositi na projekte čiji je politički identitet drugačiji?
Predstojeće izbore ne treba pretvarati u bajku o tome da će dolaskom neke nove političke opcije preko noći nastati “nova Srbija”. Bošnjaci su građani Srbije. Oni žive u Srbiji, učestvuju u njenom političkom životu i žele da njihova prava budu zaštićena kroz institucije sistema. Zato nije presudno ko će biti vlast u Beogradu, već ko će u toj vlasti predstavljati interese Bošnjaka. Ako vlast bude jedna, sarađivaće se s jednom vlašću, ako vlast bude druga, sarađivaće se s drugom. Ali bošnjački glas treba prvo da bude usmjeren na izbor onih koji će taj glas predstavljati.
Upravo zato, pokušaj da se Bošnjacima predstavi kako moraju birati između SNS-a i neke studentske liste promašuje suštinu. Bošnjaci ne trebaju birati vlast Srbije umjesto građana Srbije, Bošnjaci trebaju birati svoje predstavnike. A o tome ko će voditi Srbiju odlučivaće ukupno biračko tijelo Srbije.
Bošnjaci treba otvorenih očiju da gledaju svijet oko sebe. Politička konkurencija je normalna i poželjna. SDA, SDP i SPP trebaju biti predmet javne kritike, poređenja i odgovornosti za ono što su radile i što obećavaju. Ali isto tako, novi politički projekti ne bi trebalo da traže povjerenje Bošnjaka samo na osnovu parole da predstavljaju “novu Srbiju” ili bajkovite “promjene”.
Bošnjaci imaju pravo pitati, ko su ljudi koji će ih predstavljati, kakav je njihov odnos prema bošnjačkim nacionalnim interesima, kakav je njihov odnos prema Sandžaku, prema jeziku, kulturi, obrazovanju, ravnopravnosti i istorijskim pitanjima važnim za Bošnjake? To su pitanja koja ne bi smjela biti potisnuta velikim političkim sloganima.
Na kraju, izbor ostaje na građanima. Ali jedno treba biti jasno, Bošnjaci ne bi trebalo da dozvole da njihov politički glas postane samo sredstvo za ostvarivanje ciljeva drugih političkih projekata. Bošnjaci, dakle, upamet, otvorite oči, pogledajte ko vas predstavlja, šta je do sada uradio i kome će odgovarati nakon izbora. Jer bošnjački glas prije svega treba biti, bošnjački politički glas.
(Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije Sandžačkih)
Izvor: Sandzacke.rs