Fahrudin Kladničanin, politikolog i koordinator Akademske inicijative Forum 10, u autorskom tekstu za beogradski list “Danas” razmatra nedavne kontroverzne proslave vjerskih praznika u Novom Pazaru, ukazujući na opasnost od ekstremizma i neodgovornog ponašanja.
Kladničanin ističe kako su protekla tri mjeseca bila obilježena događajima koji su izazvali uznemirenost i polemike u vezi sa vjerskim praznicima.
Do sada neviđene provokacije
U decembru prošle godine, u Novom Pazaru su prošli kamioni ukrašeni srpskim zastavama u znak proslave Božića, što je bila neuobičajena praksa za ovaj grad. Proslava Božića kamionima bila je nešto novo za Novi Pazar. Nikada ranije vjerski praznici nisu obilježavani na ovaj način.
“Kolona kamiona okićenih srpskim zastavama trubeći je prošla centrom Novog Pazara prije tri mjeseca, a kako su tada organizatori objasnili, performans je organizovan u znak proslave Božića. Nikada se proslava vjerskih praznika nije proslavljala upotrebom kamiona, sirena i nekim nakaradnim novokomponovanim folklorom”, piše Kladničanin.
Tri mjeseca kasnije, tokom prvog dana Ramazanskog bajrama, kolona vozila uz sirene i vatromet prošla je pored naselja Šestovo, koje je većinski naseljeno Srbima. Kladničanin smatra da je ovo očito bila reakcija na božićnu provokaciju sa kamionima. Međutim, takav odgovor izazvao je dodatne tenzije i podjelu u multietničkom Novom Pazaru.
Kladničanin opisuje atmosferu tokom bajramske proslave kao provokativnu, s mnogo zastava islamskih zemalja i tekbira, te ističe da je ova situacija dodatno zaoštrila međuetničke odnose u Novom Pazaru.
“Na Facebooku se pojavio poziv građanima od strane pojedinaca, bliskih jednoj od ekstremnih navijačkih grupa, da se okupe kod Lidla u Pazaru u što većem broju motorizovani: automobili, kamioni, kvadovi, motori. Odabrana lokacija je u neposrednoj blizini naselja Šestovo u kojem većinski žive naše komšije srpske nacionalnosti. Bio sam svjedok okupljanja građana, jer sam se igrom slučaja zadesio na lokaciji. Dominirale su zastave Palestine, Turske, Saudijske Arabije, ali i Islamske države, kao i ostala navijačka ikonografija”, navodi Kladničanin i nastavlja:
“Kolona vozila na kružnom toku na početku naselja Šestovo proslavljala je Ramazanski bajram, uz vatromet, zastave, tekbire i dreku, baš na istom mjestu na kom godinama unazad komšije srpske nacionalnosti proslavljaju Uskrs, Božić i Srpsku Novu godinu.
Kamion na kojem su zastave sa zelenim mačevima, ili zastave Islamske države, onako zift-crne ne ostavljaju čovjeka ravnodušnim. Na trenutak je djelovalo kao da smo u Mosulu ili u nekom od sirijskih gradova koji je možda oslobođen od strane Islamske države – jer su ljudi radosni i slave.
Taj osećaj upotpunili su tekbiri koji se čuju ‘Allahu ekber’, kao i pjesma o Recepu Tayyipu Erdoganu snimljena za potrebe predizborne kampanje AKP partije, pevljiva i melodična, koja očito da kod nekih Bošnjaka u Novom Pazaru izaziva snažnu emociju”.
U tekstu se takođe analizira reciprocitet u provokacijama i odgovorima koji su doveli do povećanja napetosti u gradu. Kladničanin iznosi svoje mišljenje o prirodi ovih dešavanja, ističući da takvo ponašanje nije potrebno u multietničkoj sredini poput Novog Pazara te da postoji mnogo boljih načina za izražavanje identiteta i obilježavanje vjerskih praznika.
Relativizacija problema samo ga produbljuje
Prema mišljenju Kladničanina, pitanje “ko je prvi počeo” u ovom slučaju je bespredmetno, a da relativizacija samo zamagljuje stvarnu ozbiljnost problema koji leži u osjetljivosti međuetničkih odnosa u Novom Pazaru.
“Dolazimo do pitanja koje se raspreda po kućama tokom proslavljanja Bajrama koje glasi – ko je prvi počeo? Suludo je odgovarati na pitanje koje nas uvodi u proces koji se naziva relativizacija. Svaka relativizacija obesmišljava složenost i ozbiljnost problema koji počiva na izuzetno osjetljivim međuetničkim odnosima u Novom Pazaru”, ističe Kladničanin.
Nadalje, autor se osvrće na ozbiljne političke i društvene implikacije ovakvih dešavanja, upozoravajući na rizik od ekstremizma i nacionalizma koji ugrožava zajednicu. On naglašava da je neophodno zaustaviti ovakve trendove i stvoriti atmosferu dijaloga i međusobnog poštovanja među građanima Novog Pazara.
Dvojakost reakcije države
Reagovanje države na ova dva događaja bilo je upitno dvojako. Na prolazak božićnih kamiona nije bilo nikakve reakcije, dok je za Bajram naveden broj vozila u koloni koji je iznio predsjednik Srbije. I pored toga što su Srbi manjina u Novom Pazaru, njihova proslava je prošla bez zvaničnog komentara, dok je Bajramska proslava bila detaljno analizirana.
“Da razjasnimo dvije slike: Srbi su proslavljali Božić kamionima okićenim srpskim zastavama i prošli su kroz centar Novog Pazara. Niko tada nije reagovao od strane države, niko tada nije službeno fotografisao kamione, ne znamo koliko je ih tada bilo, ali sada znamo da je ‘muslimanskih’ kamiona bilo komada dvadeset i jedan, tako je rekao predsjednik Srbije. Srbi su manjina u Novom Pazaru, za razliku od Bošnjaka koji su većina”, piše Kladničanin.
Sandžak – dimna bomba ili teren za skretanje pažnje?
Kladničanin podsjeća na izraz “Sandžak je dimna bomba” kojim opisuje raniju čestu praksu skretanja pažnja javnosti sa važnijih problema u državi. Smatra da je moguće da je i ovoga puta tako i da trenutno stanje u Srbiji može potvrditi ovu tezu. Međutim, ne isključuje da postoji i druga mogućnost – da su ovo delo ekstremista i mladih koji nisu svjesni posljedica svog ponašanja.
“Atmosfera podsjeća na devedesete godine, pa i rane radove koji su na našem sandžačkom prostoru bili prisutni do polovine dvehiljaditih godina. Ključno pitanje koje se postavlja zapravo uporište nalazi u često korišćenoj frazi ‘Sandžak je dimna bomba’ kojom su različiti režimi u posljednjih dvadesetak godina skretali pažnju javnosti od suštinskih i krupnih političkih problema koji su u datim momentima okupirali zvanični Beograd aktivirajući različite ekscese u Sandžaku, nekad političke, vjerske, nacionalističke i navijačke.
To se uvijek poklapalo sa ozbiljnim problemima sa kojima bi se državni vrh suočavao, ali da li je i sada to slučaj? Može da bude, jer je stanje u državi takvo da bi aktiviranje Sandžaka bila odlična prilika za skretanje pažnje, pre svega javnosti u Srbiji.
Mislim da u ovom slučaju nema dimne bombe, već ima usijanih glava na različitim stranama, ekstremnih pojedinaca, među kojima veliki broj mladih koji nisu svesni šta u datom momentu rade, na koji način se instrumentalizuju i kako svojim delovanjem unose nemir među Bošnjake i Srbe, ali i kod svakog pojedinca kome je stalo da očuva suštinu zajedničkog života koja je karakteristična za Novi Pazar. Odavno živimo u okovima klerikalizma koji djeluje sa svih strana i koji nam oblikuje život i uzurpira i to malo javnog prostora”, navodi Kladničanin.
Smatra da je novoparzarsko civilno društvo slabo i marginalizovano i da je sa obje strane, i kod Bošnjaka i Srba, prisutan je klerikalizam koji utiče na svakodnevni život.
Upozorenje i apel za razum
Kladničanin zaključuje tekst s apelom za odgovornost države i društva u suzbijanju ekstremizma i nacionalizma te naglašava važnost razuma i dijaloga kao ključnih elemenata za očuvanje zajedničkog života u multietničkim sredinama poput Novog Pazara.
“Uskoro nam stiže Uskrs, posle njega stiže Kurban-bajram, i ako nešto ne preduzmemo svedočićemo školskom primeru kako jedan ekstremizam dopunjuje drugi, a svaki sledeći je ekstremniji i strašniji. Tada će biti uzalud da se izvinjavamo, priznamo greške, potvrđujemo dijagnoze ekstremista i pozivamo na smirivanje tenzija. Božić i Bajram poslali su nam upozorenje. Na državi je da to zaustavi, rekao bih, i nije još kasno, ima nade – da pobedi razum i trijumfuje život.
Bošnjaci, kao i Srbi u Novom Pazaru ne smeju biti meta za političko potkusurivanje, ali nam posljednji događaji signaliziraju da Sandžak, kao i mnogo puta u posljednjih trideset godina može biti odličan teren za kontrolisane tenzije. Virus fašizma i nacionalizma nagriza naše zajednice svakodnevno, ali razvlačenje potencijalnih spirala mržnje u multietničkim sredinama, kao što su Novi Pazar ili Priboj potrebno je zaustaviti, ako postoji gram odgovornosti kod onih koji oblikuju, diriguju i upravljaju društvom. Dobar dio mislećih ljudi, građanski orijentisanih, pa i onih posvećenih vjeri vrlo glasno i argumentovano osuđuju ovaj postupak, jer uključuju razum i misle na život”, zaključuje Kladničanin.
Izvor: Danas.rs