“Vidite, neuvaženi Miloševiću, Podgorica je grad Podgoričana. Baš tako-Grad, građana; i po Ustavu, i po pravu, i po mentalitetu, a bogme i po osjećajima. Ona nije srpska kasaba, koliko god vi četnici željeli da to bude i koliko god se nadali da će to postati. A Nermin je veći Podgoričanin nego što ćete vi ikad biti i zato i jeste zaslužio da vodi ovaj grad.“
U tekstu u “Borbi.me“ radnog naslova “ Koncert za Nermina, islamizacija Podgorice!“ autor Ivan Milošević između ostalog navodi sljedeće:
Kriv je jer se zove Nermin
“Nermin je ipak Nermin, pa i neka je DPS-ovac hiljadu puta, ali ipak on pripada religioznoj i nacionalnoj manjini i teško može da pod svoje skute objedini ono sto je Podgorica bila, a i danas je. Ipak, ovaj grad je naselje pravoslavnih stanovnika i njihova tradicija, posebno pjesma, je i ova koja se večeras raspojasala ispod Sat- kule i koja je bila upućena jednom Nerminu i njegovoj stranci!“
Ovog sramotnog pasaža se ne bi posramio ni Risto Đogo u danima koji su prethodili masovnim četničkim zločinima i genocidu u BiH.
Ali hajmo mi redom.
Kome se to obraća Milošević dok broji nacionalna krvna zrnca i razdvaja ljude u Podgorici, praveći mentalni aparthejd-ko šta može, a ko ne može?
Dakle, obraća se sjajnom čovjeku i doktoru Nerminu Abdiću, kandidatu DPS-a za gradonačelnika glavnog grada. Za one koji ne znaju, dr. Nermin Abdić je proglašen za najboljeg sportskog klupskog doktora. Inače je specijalista ortopedije i ljekar FK Budućnosti iz Podgorice.
Pa šta toliko smeta “Borbi“ i njihovom kolumnisti Ivanu Miloševiću kod Abdića?
Kako vidimo za početak im smeta ime. Jer da se pita uredništvo “Borbe“ sa drugim političkim i medijskim “osvježivačima“ i vajnim kolumnistima, doktoru Abdiću je mjesto ili u zbjegu, ili u zatvoru, ili u logoru, ili na drugom svijetu. Samo tako jednog Nermina doživljava politika koja je počinila masovne zločine i genocid u konačnici. Neko će kazati, pa doktor je, zaboga. Ako mene pitate, ja ću vam reći da je doktor bio i Eso Sadiković pa je ubijen u prijedorskom logoru pod rukovodstvom iste one pameti koja piše o “islamizaciji Podgorice“. Urbicid na djelu.
Ne biva da se jedan Nermin, pa još doktor kandiduje za gradonačelnika Podgorice, duma usijana glava iz “Borbe“ dok piše sitno slovo, šovinistički traktat i zapravo naputak, kako bi mogućno izgledala Crna Gora i njen glavni grad ukoliko četnici preuzmu potpunu kontrolu nad državom. A malo im fali!
Pa, ako išta valja u ovom zlu, to je do kraja ogoljena namjera da se ništi drugi i drugačiji, koja bježi slatkorječivom skrivanju iza “borbe protiv korupcije“ i “ugroženosti Srba“.
A znamo da svaka “ugroženost Srba“ na kraju dovede do nekog Miloševića koji se glasno pita, šta će tu neki Nermin na “vekovnoj srBskoj zemlji“. Kako osamdesetih, devedesetih, tako, na žalost, i danas.
Pokušaj ubistva Podgorice
Neprijatno je ulaziti u minucioznosti, ali svako ko imalo zna nešto o Podgorici, o starim Podgoričanima odlično zna da među njima ima onih koji se zovu imenima ne tako milim četničkom uhu.
Jer, ta multietničnost jeste srce, suština i kor Podgorice!
Nermin Abdić jeste ono lice i ono srce grada koji se bori protiv napada srpske kasabe i četničkih bojovnika.
“ U nekom izvrnutom smislu, večerašnji koncert je zapravo pokušaj islamizacije Podgorice …“ kazuje u tekstu Milošević bez i da je trepnuo uvodeći pojam “islamizacija“ tek tako.
Prijetnja “islamizacijom“ kao uvertira za etničko čišćenje
Zapravo, nije tek tako-islamizacija je oprobani šovenski recept i priprema za progon svih onih koji se ne krste. A ko se ne krsti on je ne musliman, ne agnostik, ne ateista, nego kako hajka kaže – islamista, to se valjda zna u paranoičnom poretku stvari.
Pa onda bljuvotina od teksta nije upućena samo i jedino doktoru Nerminu Abdiću, nego svim muslimanima glavnog grada koji, čini se, neće imati mjesta u svom, vijekovima svom gradu u poretku stvari srpskog sveta.
“Kao rođeni Podgoričanin koji ovaj grad nosi u srcu i duši, želim da kažem da na svim mjestima gdje smo se srijetali, činim izuzetnu čast i počastvovan sam što su me učinili privilegovanim da vodim listu i ovaj grad. Ono što mogu reći u ime svih ovih ljudi je da sa nama sugrađani i sugrađanke znaju na čemu su. Srcem za Podgoricu idemo da napravimo nešto dobro za sugrađane i sugrađanke,“ reći će prije neko veče u Podgorici doktor Abdić.
Ivan Milošević će to prevesti u “islamizaciju Podgorice“.
Nije Podgorica (samo) grad pravoslavaca, nego SVIH Podgoričana
Ali ključno je ovo:
“… . Ipak, ovaj grad je naselje pravoslavnih stanovnika i njihova tradicija…“
Vidite, neuvaženi Miloševiću, Podgorica je grad Podgoričana. Baš tako-Grad, građana: i po Ustavu, i po pravu, i po mentalitetu, a bogme i po osjećajima. Ona nije srpska kasaba, koliko god vi četnici željeli da bude i koliko god se nadali da će to postati. A Nermin je veći Podgoričanin nego što ćete vi ikad biti.
A doktor Nermin Abdić je najbolji svjetionik, pa ako hoćete i znak i označeno koji govori da je Podgorica iznad kaljuže srpskog sveta. Pa je onda švrljanje jednog neočetnika zapravo poziv Podgoričanima da glasaju za doktora Abdića.
Kukavice, obične kukavice
I na koncu, pogledajte kukavičluk i redakcije i kolumniste koji ne smiju stati iza svoga teksta i autora, kažem pogledajte kako su brzinom munje skinuli tekst sa portala.
A tekst, misli i ideje i uredništva i autora jesu za krivične prijave jer podstiču na klasičnu međunacionalnu mržnju.
I na koncu, baš je do Podgoričana!
Hoće li dati za pravo Miloševiću ili će glasati za Grad u kome su rođeni, odrasli, u kome su upoznali i spoznali ovaj svijet malo veći i značajniji od velikosrpske kaljuže.
Do njih je!