Danas ću malo pričati o demagogiji, koja je u tolikoj mjeri zastupljena u našem javnom diskursu da je većina više i ne prepoznaje već na nju gleda kao na uobičajenu normalnost. Jedna od boljih definicija demagogije glasi “Vođenje naroda, zapravo zavođenje naroda; sistem i metodi kojima se služe demagozi da bi došli do svog cilja, tj. vlasti”.
Autor: NIK Tutin
Kako taj sistem obmanjivanja, a kasnije i samoobmanjivanja, funkcioniše najbolje se može sagledati praktično i kroz primjer. Za tu priliku može poslužiti jučerašnji kongres SPP-a (da ne bude zabune, isti slučaj bi bio i sa kongresom SDP, SDA ili SNS-a)
Objektivno sam bio spriječen da pisustvujem kongresu, pa ovo svoje viđenje iznosim na osnovu sadržajnih informacija koje su obogaćene sa 99 fotografija prezentovanih na portalu Sandžak Press, koji inače funkcioniše pod okriljem SPP-a.
Priče modernog doba najčešće počinju po šablonu: “U prepunoj sali, bla, bla, bla, večeras je održan Kongres Stranke…”. Sala je prepuna, bravo. Zamislite sada, kako bi se osjećao član, simpatizer ili glasač da je recimo sala bila poluprazna?
Na samom početku smo upoznati da je aklamacijom, dakle aplauzom i sa oduševljenjem, za lidera izabran Usame čiji je najveći kadrovski kvalitet prezime i naravno amanet, da ne kažem nasljedno pravo u instant demokratijama.
Kako se izbor predsjednika sveo na aklamaciju egzistiranje protivkandidata je bilo izlišno što je sasvim demokratski za jednu autoritarnu organizaciju.
U izvještaju dalje stoji: “Stranka pravde i pomirenja najavila je dolazak mladih kadrova na rukovodeće pozicije”. Naravno, taj dolazak mladih kadrova se očekuje koliko sutra ili najkasnije prekosutra, a do tada na čelne pozicije su izabrana ista ona lica od prije. Doduše, malčice istumbana u maniru pobratimske i koalicione partije SNS.
Izabrana nova-stara lica su ponaosob iznijela svoje programske ciljeve i pravce djelovanja uz neizbježno zasukivanje rukava ispred TV kamera.
Zanimljivo da je svima polazište amanet bivšeg lidera, a ishodište naravno narod i interesi istog. Svi govornici su se listom pozivali na amanet i vizije osnivača partije, bez obzira na diskutabilnost postojanja samog amaneta uslijed iznenadne smrti rhm. Muftije. Kako god, izmišljen ili ne, amanet je sada tu kao glavni politički kapital SPP-a i rabiće se sve dotle dok donosi koristi.
Iz prezentovanog se da zaključiti da su amanet Tutin, BNV i naravno kao kruna Novi Pazar, dok su pak vizije autoput, aerodrom i nova radna mjesta, što je valjda sasvim dovoljno prosječnom poluinteligentu, kojem je ostavljena mogućnost da aplaudira i naravno glasa.
Da se nije zaboravilo na sentiment vjernika, čije emocije treba i dalje eksploatisati, još jednom je najavljena imaginarna borba za jedinstvenu Islamsku zajednicu, što samo po sebi treba da partiju deklariše kao skupinu dobrih i pravih vjernika.
Isto tako je naglašeno da je SPP učinio mnogo i da će uraditi još više na emancipaciji Bošnjaka koje će i dalje učiti pravim vrijednostima, kao što su recimo nepotizam ili poltronizam.
Na kraju da sve bude kako treba, da prosječan glasač bude zadovoljan, da ne mora da razmišlja ili sudi o radu partije, izabran je i novi predsjednik Suda časti.
I tako, do nekog novog kongresa. Naravno u nekoj prepunoj sali.