Dragan Bursać: Ne možete vi na izborima od ovog naroda očekivati nešto drugo

0
1168
blank
Screenshot: N1

Srbija će na izborima smijeniti Vučića kad broj punoljetnih građana koji priznaje genocid u Srebrenici bude preko 50 posto. Vi računajte koliko je to u procentima i eonima daleko.

Piše: Dragan Bursać

Znate li ko je Grace White? Obično ime jedne obične anglosaksonske bijele žene. Zvuči stereotipno gotovo kao John Smith. Zvuči amblematično i trivijalno u isto vrijeme.

Halo uprava!

Ali Grace White itekako postoji. Ova Amerikanka živi, pazite sad, u Beogradu. Ona je žena košarkaša Crvene Zvezde Arona Whita i na svom tviter profilu napisala je sljedeću poruku:

“Kod mene nema neutralnosti. U potpunosti sam na strani Ukrajine. I morate imati slobodu iskazati svoje mišljenje. Ne izivnjavam se Srbiji, nemam se ni za što izviniti. Ne baca se cijela ekipa pod autobus. Ako srbijanski igrači nisu htjeli dirati zastavu, onda nisu ni trebali. Ali svi su oni ‘pokradeni’ i slobodu govora oduzela im je uprava kluba.“

Pretpostavljate, riječ je o pojašnjenju sramnog čina košarkaša Crvene Zvezde, koji su u Kaunasu odbili da nose transparent podrške Ukrajini.

I svi bi kazali: pa dobro, to je naslijeđe kluba koji je još od ratnog zločinca Arkana baštinio tradiciju četništva i anticivilizacije. I svi bi kazali: zar je iko i očekivao da igrači Crvene Zvezde makar jednom u ovom vijeku stanu na pravu stranu povijesti? I svi bi kazali: čudo bi bilo da je neko od njih uzeo transparent u ruke.

I svi bi bili u pravu!

Samo slabo je ko od medija prenio ovo kristalno jasno saopštenje jedne žene, koja opet još kristalnije kaže – sve i da su htjeli (a nisu), ne bi to smjeli uraditi zbog famozne “uprave“ koja im je “oduzela slobodu govora“.

Gulag Srbija

E ta famozna Uprava, to vam je Srbija danas. Nije to samo bahati direktor Zvezde Čović niti njegovi poslušnici. Uprava je Srbija, baš Srbija na čelu sa Vučićem i njegovim gaulajterima, koji slave novu, ko zna koju po redu, apsolutnu pobjedu ne izborima u zemlji koja odavno više liči na kakvu srednjevjekovnu kmetiju.

Pa je, a ovo bi bio početak teksta, ono ubogo stajanje Zvezdinih košrkaša u Litvaniji pred Evropom koja zviždi zapravo slika (i ovih) izbora u Srbiji i njenog predstavljanja u toj Evropi.

A bolnički karton kaže sljedeće: Otvorene neočetničke putinoljubačke snage oličene u SPS-u, Zavetnicima, Dverima, DSS-u, Suverenistima i Šešeljevcima imaju bezmalo 30% glasova, što je preko 1,1 milion ljudi. Dodajmo tome Vučićevu većinu od bezmalo 50 posto,, dodajmo ublehaše opšte provinijencije ravnozemljaše, antivaksere i ostalu ološ od oko 2% – i dobijamo zapravo jasnu kupolu tog srpskog sveta u kome je famozna “uprava“ ironično glas razuma pa govori kojekude šta će i ko će šta da radi.

Jer da nije “uprave“ koja kaže figurativno i bukvalno igračima i glasačima, narodu i sportistima, da se ne miješaju u odluku da l’ će biti ljudi ili ne, bojim se da bi i oni košarkaši, jedanko kao njihovo prateće ljudstvo po Beogradu i Novom Sadu, isukalo postere Putina zamotane u fišeke od Mladićevih slika i stalo ljubiti zločince. Eto, zato je važna uprava. Da dopinguje narod nacizmom, ali sa mjerom u dozama.

Zašto kažeš Ponoš, a misliš na Vacića?

Istina je, kažem, Vučić dobija ko zna koje po redu izbore, istina je, kreirao je desnicu desno od sebe kako za plašenje ono nešto zdravorazumskih ljudi, tako i za preuzimanje glasačkog tijela i toj desnici i nepostojećoj ljevici, ali nije Vučić računao na jednu stvar. Preciznije, podcijenio je još famoznu glupost prosječnog srpskog glasača, koja je famoznija od “uprave“. A ta glupost kaže da će Aleksandar od Čipuljića moći da vlada, paaa… doživotno. Ako mu se ćefne. Makar legalno, jer ga ovi “svojim izbornim potencijalom“ neće smijeniti nikad za nikad.

A kako i da ga smjene, kad ne daju Kosovo, kad u Srebrenici nije bilo genocida, kad je Ratko Mladić briljantan oficir i heroj, kad je smrt Srbije ako uđe u EU ili ne daj Bože u NATO… Shvatili ste. Nesrećna opozicija je, u vječnoj potrazi za glasačem više na Vučićevom terenu, postala ono što jeste danas- teledirigovana desničarska mašina koja podilazi i tom glasaču i samoj sebi namakinjuću Vučiću glasove. Briljantno, nema šta, ako ste Vučić. Pa se ne zna ko je veći desničar u toj nakaradi, Miša Vacić i ostali trogloditi ili pukovnik sleš general Ponoš, koji se divi briljantnom ratnom zločincu Mladiću.

U toj konetelaciji snaga, kažem, Vučić može biti doživotni predsjednik Srbije.

Srbija, 50 posto i 50 godina daleko od civilizacije

I svako onaj koji je kazao da je odnos prema genocidu u Srebrenici, prema ratnim zločincima, najfundamentalnija stvar Srbije – je u pravu. A to koliko je Srbija daleko od prava i fundamenta, vi sami vidite.

Za pobjedu nad Vučićem, njegovim gaulajterima na terenu i ostalim SS-ovcima desničarima, portebna je prosta natpolovična većina stanovništva koja će kazati da je u Srebrenici počinjen genocid; da je Kosovo samostalna nezavisna zemlja; da je budućnost Srbije u EU i NATO; da je srpski svet završena stvar i to u okviru Srbije koja je sama sebi srpski svet; da su Crna Gora i BiH samostalne zemlje koje nemaju veze sa Srbijom; da je Vojvodina istinska pokrajina sa svim prerogativima pokrajine; da Sandžak treba imati isti status; da je počinjena jebena agresija Rusije na Ukrajinu za koju ova prva treba da dobije sankcije. Tačka.

Pa vi računajte koliko je to postotaka i eona deleko od realnosti. E taman toliko je Srbija udaljena od demokratske prozapadne zemlje ili makar zemlje koja stupa tim putem. Za nekog otrježnjujuća istina, za nekog drugog pijana uspavanka.

Neutralnost od danas znači podrška Putinu!

Bojim se ja, ali šta vas briga čega se ja bojim, da će ovakva Srbija sa ovakvim medijskim sistemom, u kome je putinovsko a hitlerovsko “Z” stvar dobrog odgoja a ne kazne i prezira, skliznuti sa lošeg na gore u neku tamu čečenske nahije.

I to zbog još jedne stvari: Vidite, nije Vučićeva kruna samo blesavi naord. Za njegovo vazdizanje bile su odgovorne zapadne ambasade u kojima su sjedili proruski ljudi, zajedno da kancelarkom Muti Merkel, koja je projektom stabilokratije nahranila Balkan još jednim doživotnim voždom. E, sa agresijom na Ukrajinu, ako išta ima dobro, završiće se jedna mračna etapa u evropskoj povijesti, a vlade i ambasade su počele trijebiti Putinove ljude, pa će Srbija morati da pokaže da li stoji spuštenih ruku kao u Kaunasu dok drugi podržavaju Ukrajinu, ili će se konačno pridružiti tužnom skupu pomenute Čečenije, Abhazije, Bjelorusije, Osetije te Luhanjaska i Donjecka. Uz napomenu, neutralnost od danas znači podrška Putinu!

Negdje na tom putu će se brustit sudbina naroda serbskog, koji još uvijek štuje Dražu četnika Mihailovića. A koji se u međuvremenu opetovano zaljubio u Ljiotića i Nedića, sa prstohvatom Nikolaja Velimirovića i svetosavlja.

Ljevica?

‘Ajde dobro, iskreni srbijanski lijevičari su ćutali, navodno zbog izbora. Evo izbori prođoše, red je da se za početak osudi Putin i fašistička agresija u Ukrajini.

Niko? Niko ništa? A dobro…

Izvor: Autonomija