Crnom Gorom juče je odjeknula vijest da je uhapšena bivša ministrica Vesna Bratić. Premda je bilo i onih koji su se iskreno i naivno poradovali, teško je ne primijetiti da je većina saopštenja (a bilo ih je samo na In4S-u na desetine) zapravo samo izraz kurtoazne podrške po službenoj (stranačkoj) dužnosti. Kao osoba protiv koje je Vesna Bratić podnosila neosnovane krivične prijave te kao nekadašnji predstavnik institucije koju je bivša ministrica za moga vakta svesrdno pokušavala ugasiti, ponajmanje imam razloga za saośećanje s Vesnom Bratić. Pa ipak ne mogu reći da sam se obradovao na vijest o njezinu hapšenju. Evo i zašto.
Za Antenu M piše: Adnan Čirgić
Hapšenje Vesne Bratić od strane SDT-a nije ništa drugo do predstava rukovodilaca te institucije koja radi po nalogu vlasti. Najprije, nije Vesna Bratić uhapšena zbog skandaloznoga i nezakonitoga obračuna s ljudima koji su branili osnovne crnogorske ustavne vrijednosti no – kako se šuška (jer se ovoga puta Tužilaštvo ni neformalno ne oglašava) – zbog nekakvih isplata koje nemaju valjano pokriće. Nijedan ministar ne djeluje izvan sistema ministarstva kojim upravlja niti izvan sistema vlade čiji je član; ministar samo sprovodi zacrtanu politiku vlasti, što je i Vesna Bratić činila. I kao da po istome osnovu ne bi danas Vesni Bratić društvo pravili nebrojeni funkcioneri svake vlasti kad bi tužilaštvo odista sprovodilo pravdu u Crnoj Gori.
Vesna Bratić nerazdvojni je ideološki dio iste ekipe koja vlada Crnom Gorom u kontinuitetu duže od pola decenije, iste “oslobodilačke” ekipe u čiju se službu stavilo naše tužilaštvo. Između nje i njih ipak ima jedna “mala” razlika. Vesna Bratić nije dio vlasti više od tri godine. Vesna Bratić bivša je ministrica. Zato je njeno hapšenje jeftina predstava SDT-a u kojoj je ona poslužila kao žrtva kako bi se lažno predstavili javnosti kao profesionalci koji hapse ljude bez obzira na njihovu političku, vjersku, nacionalnu ili ideološku pripadnost. Nije ona dakle odabrana slučajnim uzorkom. SDT je odabralo bivšu funkcionerku a ne nekoga od aktivnih “oslobodilaca”, odabralo je osobu koja nema jaka partijska leđa niti toliko simpatizera da bi se zbog nje održao protest.
Ako je SDT recimo čitalo tekstove Slobodana Backovića, moglo se uvjeriti da je ništa manje od Vesne Bratić zbog nezakonitoga finansiranja pseudovjerskih škola trebalo procesuirati njezina nasljednika M. Vojinovića. Ili ako je pravde željno SDT pratilo javno dostupne društvene analize, nijesu mu mogla promaći nepočinstva recimo jedne Olivere Injac ili aktuelnoga ministra Krapovića ili nikšićkoga gradonačelnika Marka Kovačevića. Ako im je stalo do imidža profesionalaca, neka se ugledaju na postupke utamničenoga bivšeg tužioca Milivoja Katnića koji je za svoga zemana procesuirao moćne funkcionere vlasti, među njima i jednoga od najmoćnijih ljudi u državi, čuvenoga bjegunca Svetozara Marovića. Do tada nijesmo ni na koji način dužni učestvovati u jeftinoj predstavi SDT-a koje je zloupotrijebilo jednu marginalizovanu profesoricu kako bi se predstavilo da je ono što nije.
Vesna Bratić brutalno je gazila sve vrijednosti obnovljene Crne Gore. Kao takva izazivala je žestok otpor, budila je nacionalni i lični ponos svojih protivnika. Težila je onome čemu teži crnogorska vlast od jeseni 2020. Ali za razliku od onih koji su politički preživjeli i koji to čine sofisticirano – po recepturi Andrije Mandića, ona nije skrivala namjere. Zato je i sklonjena. I zato je i procijenjena kao najjeftinija žrtva za postizanje potreba ove vlasti. Jer nije bila sposobna ispuniti cilj. Oni iz njezina društva koji su od nje sposobniji poslali su je juče u zatvor u pratnji svojih javnih neiskrenih žalopojki.
A dok su na slobodi svi oni koji brutalno gaze osnovne društvene vrijednosti prije 20 godina obnovljene Crne Gore, oni koji finansiraju antidržavnu djelatnost i rasturaju ovo društvo pretvarajući ga u nebitnu pokrajinu Srbije, nema nikakva razloga da nam bude milo što je Vesna Bratić u zatvoru. Naprotiv.