Nije bitno šta nosiš na glavi, nego šta imaš u glavi. Tako su davno razdvojeni razum i bezrazum. Razdvaja ih tanka linija koja, u posljednjih dvadesetak dana, zbog prijepoljske Predškolske ustanove, prijeti da postane čvršća, deblja i razdvojivija.
Za Danas piše Salađana Novosel
Sve je to zbog hidžaba. Postao je prepreka dvjema mladim ženama, koje se odijevaju po muslimanskim propisima, da dođu do radnih mjesta.
I to u ustanovi koja mladim naraštajima treba da trasira put ka spoznaji da se bogatstvo različitosti njeguje i baštini.
Normativna akta Predškolske ustanove, donesena prije šest godina, stavila su hidžab ispred stručnosti. Prema pravilima, u toj ustanovi “njeguje se neutralnost“ (?).
To znači da u radnim prostorijama gdje borave djeca nema vjerskih obilježja: krstova, polumjeseca i zvijezda, šarenih jaja i baklava, pomozboganja i selama.
“Iznegovana neutralnost“ prestaje kada djeca krenu u školu i već u prvom razredu počnu učiti vjeronauku, gdje se susreću s pravoslavnim sveštenikom u mantiji, vjeroučiteljicom s hidžabom ili vjeroučiteljem s ahmedijom na glavi.
Kako za vaspitačicu može važiti pravilo da ne smije nositi hidžab, dok učiteljice, nastavnice i profesorice mogu? Novi Pazar je multietnička sredina, isto kao i Prijepolje, ali u njemu prijepoljski pravilnici ne važe.
U novopazarskim selima gdje živi samo srpsko stanovništvo, radile su i rade učiteljice s hidžabom. Prelaze kilometre bespuća da bi stigle do svojih đaka. Hidžab nikome ne smeta. Dobrodošle su u svaku kuću.
Istina, kada je devedesetih godina počelo intenzivno odijevanje Bošnjakinja po muslimanskim propisima, među nemuslimanskim stanovništvom postojala je doza straha od nepoznatog. Sve dok hidžabi nisu postali normalna pojava na sandžačkim ulicama, na glavama naših drugarica, prijateljica, kolegica, komšinica, dio svih kolektiva.
Nekome je sada, poslije više od tri decenije, palo na pamet da aktualizira temu, podiže tenzije i prebrojava glave pod hidžabom po stručnosti, i to tamo gdje je najosjetljivije, u multietničkoj sredini.
Taj neko se sjetio da, poslije šest godina, “pretresa“ Pravilnik Predškolske ustanove, koji je po opisu posla morala usvojiti lokalna skupština.
Zato što su odbornici, po partijskoj disciplini i bez čitanja skupštinskih materijala, podigli dva prsta, sada neko drugi politički “baštini“ njihovu nerazumnu odluku.
Dok se čeka da se sa državnog nivoa javi lokalni rezultat pretresanja dokumenata, autoritarni glas u pokušaju obraća se video porukom direktorki Predškolske ustanove i obećava uspostavljanje vjerske i nacionalne ravnoteže ne samo u toj ustanovi, već u cijeloj lokalnoj samoupravi.
Dok se ne podvikne i ne zaprijeti, odjeka nema. Svaka sličnost s vođom-koalicionim partnerom je namjerno preslikana.
Izvor: Danas.rs