Sjećate li se slučaja žene iz Banja Luke koja je izvršila samoubistvo zbog internet nasilja nakon što je snimljena kamerom kako obavlja nuždu na parkingu? Izgubljen je jedan život samo zato što su anonimni ljudi iza tastature vrijeđali i ismijavali nesretnu ženu. Da li je iko od tih “anonimnih” autora komentara odgovarao za svoje postupke? Da li je iko javno zažalio što je svojim komentarima otjerao ženu u smrt? Ne, nije niko.
Autor: Redakcija Bosna
Ali čini se da “online zajednica” nikako da izvuče pouku. Ovih dana svjedočimo sličnoj hajci. Naime, na internetu je pokrenuta kampanja uvreda na račun djevojke iz Novog Pazara zbog videa u kojem ju je tokom marša ka Novom Sadu u emotivnom trenutku zagrlio mladić sa šajkačom na glavi. Djevojka je sa hidžabom, piše Bosna.hr.
Ubrzo je Facebook daija Elvedin Pezić objavio na svome profilu komentar na tu situaciju: “Sramota je za porodicu, a vjerom jasno haram, da muslimanka, pokrivena djevojka, javno grli momka koji nosi šajkaču, a potom se takva slika širi društvenim mrežama!”
Nakon njegove objave krenula je salva uvreda na račun djevojke. U nekim objavama poziva se “da je Pazarci javno objese kako bi sačuvali obraz”. Takve se stavri objavljuju, i to javno. Možete misliti samo šta sve nesretna djevojka dobija kao privatne poruke.
Nakon što je njegova poruka izazvala online linč djevojke, Pezić je objavio dodatno pojašnjenje: “Ovaj post nije usmjeren protiv bilo koga lično, već protiv postupaka koji su u suprotnosti s islamskim principima. Sinoć sam objavio post u kojem sam spomenuo da nije ispravan postupak osobe čija se slika jučer širila društvenim mrežama – na kojoj se vidi pokrivena djevojka u zagrljaju muškarca sa šajkačom. Nakon toga dobio sam mnogo e-mailova u kojima ljudi izražavaju negodovanje zbog tog posta. Jedni su to shvatili kao miješanje u tuđu privatnost, a drugi kao raspirivanje međunacionalne mržnje.
Ni jedno ni drugo nije tačno. Ljudi ne razumiju da je obaveza učenih da ukažu na pogrešne postupke koji se javno čine u jednom društvu. Tvrdnja da svako ima pravo da radi šta hoće – djelimično je tačna. Svako, naravno, ima slobodnu volju da čini šta želi, ali ako neko čini ono što je haram, obaveza je upozoriti na takvo ponašanje kako se drugi ne bi povodili za tim primjerom”.
Bez obzira na to kakve su namjere Elvedina Pezića, šta je htio postići i na šta ukazati, pitanje je vrijedi li “pozivati na dobro” na način da neko zbog toga postane predmet uvreda i prijetnji, pozivanja na “vješanje”. Da li bi Elvedin Pezić bio odgovoran da neko naudi toj djevojci ili da se desi nešto kao u Banja Luci? Bi li tada Pezić napisao post okrivljujući samog sebe? Ne, bi, naravno.
Da Pezić iskreno želi da popravlja društvene anomalije krenuo bi od divljivih ilegalnih brakova kod svojih sljedbenika, koji mogu vjenčati pet-šest supruga, razvesti prostim “puštam te” i šutnuti ženu na ulicu, koja o alimentaciji i izdržavanju djece može samo sanjati.
Djevojka iz Novog Pazara ostavljena je da se sama bori protiv mržnje koju joj je Elvedin Pezić natovario na leđa. Možda bi se i Elvedin Pezić mogao zapitati da li bi Poslanik a.s. “napisao post na Facebooku” i izložio djevojku na stub srama, ili bi možda na grešku ukazao na suptilniji način. Ali Poslaniku a.s. nisu bili bitni lajkovi i komentari na Facebook profilu, kao nekim današnjim “učenim” ljudima.
Da budemo do kraja jasni, nije za pohvaliti ni naknadni izljev jugonostalgije i to što nekima dvoje aktera iz ove priče, šajkača i mahrama, predstavljaju simbol navodnog srpsko-bošnjačkog pomirenja, jer to zaista nema nikakve veze s tim. Ima veze jedino sa studentskim pokretom u Srbiji.
Također, razumljive su kritike samog čina grljenja i ne znači da Pezić nije upravu, ali način na koji je pristupio ovoj temi može izazvati nepopravljivu štetu.
Izvor: Bosna.hr