Deponija Golo Brdo već godinama predstavlja jedan od najozbiljnijih ekoloških i društvenih problema s kojima se suočavaju Novi Pazar i općina Tutin. Iako se formalno vodi kao zajednička deponija ova dva grada, otpad je ovdje stizao i iz Ivanjice, a posebno zabrinjava činjenica da je tamo odlagana i ilovača natopljena hemikalijama sa Ragozne.
Piše: Fahrudin Kladničanin
Građani koji već danima blokiraju prilaz deponiji imaju apsolutno pravo na protest. Iako su brojčano manjina, njihov glas ne smije biti marginalizovan – jer nisu svi građani jednako izloženi posljedicama ove ekološke bombe. Većina stanovnika Novog Pazara i Tutina ne vidi deponiju kao problem; njima je važno samo da se otpad ukloni iz njihovih kontejnera, ulica, avlija. No, to što se problem fizički premjesti – ne znači da je riješen.
Naravno da ima i politike. Laže ko kaže da nema. Ljudi se povedu, to je ljudski i razumljivo. Ali, građani koji protestuju nisu politička partija, niti njihova politička pripadnost smije biti razlog za diskreditaciju. Pravo na politički stav, kao i pravo na čist zrak, vodu i zemlju – univerzalna su prava svakog čovjeka.
Zabrinjava i što se dio vjerskih autoriteta, konkretno pojedini imami, tokom današnjih hutbi na džumi otvoreno svrstao u političku borbu. Poruke sa mimbera bile su jasno usmjerene protiv Grada Novog Pazara i njegove uprave – čitaj: protiv Sandžačke demokratske partije – koju određeni imami, kako je očigledno, organski ne podnose. Oni to više i ne kriju – naprotiv, koriste svaku priliku da to istaknu. Ne zavaravajmo se – te poruke su pažljivo dozirane i često unaprijed formulisane u partijskim centralama koje, sasvim slučajno, djeluju iz prostora Islamske zajednice i vakufske imovine.
Pitanje za sve nas: kada je bilo koji imam s mimbera, posebno u petak, uputio i jednu riječ kritike na račun režima, predsjednika, premijera? Nikada. Znamo i zašto – jer bi to imalo ozbiljne posljedice. Zato se biraju “sigurne mete”.
Problem deponije Golo Brdo neće se riješiti sam od sebe – niti blokadama, niti prepucavanjima. Potrebno je sistemsko rješenje koje uključuje dogovor svih relevantnih aktera, uz uvažavanje lokalnog stanovništva koje već godinama trpi najveću štetu. Jasno je da deponija ne može biti zatvorena “od danas do sutra”, ali je još jasnije da ovakvo stanje ne može trajati unedogled.
Svi koji su nezadovoljni – vlašću, partijama, stanjem u društvu, licemjerjem institucija – neka znaju: vrijeme je za političko buđenje. Ova pobuna, koliko god haotična i bolna bila, otvorila je prostor za novo političko povezivanje. Zato svi – od korisnika vještačke inteligencije, preko stručnjaka opšte prakse, do brojilaca lajkova, zabrinutih građana, neodlučnih i apstinenata – u pokret. Ne čekajte izbore.