KOMENTAR SENADA PEĆANINA: Pet minuta slave Vučićevog klovna

0
1171
blank
Foto: gradski.me

Vlada Crne Gore je usvojila tekst “Temeljnog sporazuma sa Srpskom pravoslavnom crkvom”. Jučerašnji dan, 8. jula 2022. godine, predstavlja veliku pobjedu Vladimira Putina i Aleksandra Vučića. Odlukom vlade Dritana Abazovića, za koju još uvijek nije glasala potrebna kvalificirana većina ministara, zabijen kolač u srce Crnogoraca i građanske Crne Gore kao demokratske zajednice ravnopravnih građana.

Piše: Senad Pećanin

Ali, ne samo to: neminovnim padom ove vlade, ukoliko ona ostane pri današnjoj odluci, Crna Gora propušta priliku kakvu neće imati možda ni u narednih nekoliko decenija: da zahvaljujući ruskoj agresiji na Ukrajinu i pranju savjesti Europske unije zbog odnosa prema Zapadnom Balkanu, a ne zaslugom ni predsjednika Mila Đukanovića, ni premijera Abazovića, Crna Gora već 2024. godine, dakle za dvije godine, završi pristupne pregovore sa EU. Ključne zasluge za ovakav ishod pripadaju premijeru Dritanu Abazoviću.

Sudbonosne trenutke u istoriji svake države obično obilježavaju pojedinci koji se igrom slučaja ili svojom umješnošću nalaze u poziciji da ključno utječu na najznačajnije odluke – premijer Abazović je danas bio upravo u takvoj. Zbog toga vrijedi ukratko analizirati ključne trenutke uloge koje Dritan Abazović igra u političkom životu Crne Gore u posljednje dvije godine. Naravno, bavimo se političkim, a ne osobnim profilom premijera Abazovića.Prvi ključni trenutak je bio obmana crnogorskih glasača koji su vjerovali da glasanjem na izborima 2020. godine glasaju za građansku, europsku Crnu Goru, a ne za formiranje vlade sa sljedbenicima Vladimira Putina, Aleksandra Vučića, te slaviteljima Draže Mihajlovića i Ratka Mladića. Već tada je ispravno procijenio Matija Bećković: ”Dritona (kako ga je nazvao) srpska mladost u Beogradu danas bi nosila na rukama!

Učinio je to upravo Abazović, ali obmanjujući sve one koji su vjerovali da to čini radi interesa Crne Gore, koja vlada u kojoj se on bio potpredsjednik vratio u devedesete godine prošlog vijeka. Iako je, kao i nakon izbora u avgustu 2020. godine, imao mogućnost formiranja vlade sa partijama koje Crnu Goru vide kao članice Europske unije, a kao provinciju Vučićevog “Srpskog sveta”, Abazović se odredio za uvođenje u vladu Socijalističke narodne partije, dosljednjih sljedbenika Slobodana Miloševića i Momira Bulatovića. Učinio je to, danas je to valjda svima jasno, kako bi u vladi imala većinu za provedbu naloga iz agende Aleksandra Vučića o Crnoj Gori. Predsjednik Srbije i vladar “Srpskog sveta” možda bi mogao preživjeti i atomsku bombu, ali ne i mogućnost da Crna Gora postane članica Europske unije prije Srbije.

Zato je izbor Abazovića bio pravi potez Aleksandra Vučića, koji je u dalekosežnoj ispravnosti svoje odluke uvjerio i svoje najvjernije sluge iz Demokratskog fronta. Svojim karakternim i političkim osobinama Aleksandar Vučić i Dritan Abazović najviše podsjećaju na Slobodana Miloševića i Milana Panića: u pogodnom trenutku 1992. godine, i Milošević je postavio Panića za premijera skraćene Jugoslavije, pokušavajući američkim klovnom srpskog porijekla zamazati oči Zapadu, što mu je djelimično i kratkotrajno i pošlo za rukom.

Dritan Abazović je živopisna klovnovska kombinacija Benita Musolinija i Ekrema Jevrića. On, Abazović, u prilici je da živi onih pet minuta slave o kojima je govorio Andy Worhol: i zato je njemu svejedno, kao i instragramskim influenserima, da li je sa fašistima iz Noćnih vukova ili sa majkama Srebrenice – samo je bitno da je negdje. Skok iz ulcinjske pasare u glamuroznu jahtu ostvarenje je njegovih dječačkih snova, baš kao i gledanje uživo trke Formule jedan u Kataru. U svakodnevnom životu, a u politici posebno, ličnosti poput Abazovića specifične su.

Radi se o likovima koje bukvalno ne možete uvrijediti, kojima je ljudski stid nepoznat osjećaj; kojima nije ni najmanje neprijatno ni kada ih nakon što puta uhvatite u očitoj laži; oni su naučeni i istraženi da verglaju isprazne fraze, da poput tečnosti poprimaju oblik posude u kojoj se nalaze: laž, besramnost, demagogija, napadna gestikulacija, glumljena nervoza baš kao i srdačnost i bijes – to su alati kojima se ova politička bitanga fantastično služi. Tako Driton na svom instagram profilu ponosno objavi, govoreći o sebi u trećem licu jednine, da ga u Beogradu prati kolona od 25 automobila; on, nesretnik, nije svjestan da je to malo i da je zaslužio da ga prate i Aleksandar Vulin i čitav 63. padobranski puk iz Niša.

Konačno su to shvatili i njegovi partneri i obožavatelji iz Europske unije – od Viole von Cramon iz Europskog parlamenta do bukvalno svih ambasadora država Europske unije u Podgorici. Unatoč njihovom nikad nedvosmislenijem upozorenju da insistiranje na ovakvom ugovoru sa Crkvom Srbije nije u interesu evropskih integracija Crne Gore, on je nastavio provoditi naloge Aleksandra Vučića. Štetu koju je ovim nanio Crnoj Gori teško je sagledati u svom trenutku. Baš kao i cijena za prljavi posao koji je obavio, ako se ne računa klinika u Beogradu koju pravi njegov brat zajedno s Vučićevim, te partnerkom srbijanske premijerke Ane Brnabić.

Izvor: Gradski.me