Isključenje Selme Kučević iz SDA Sandžaka pokrenulo je val reakcija u intelektualnim krugovima Sandžaka. Pojedini intelektualci sve glasnije postavljaju pitanja o budućnosti najstarije bošnjačke stranke u regionu. Kritike se kreću od blage zabrinutosti do oštrog protesta, ali zajednički imenilac svih reakcija jeste zabrinutost za demokratske procese unutar stranke koja je decenijama bila stub političkog života Bošnjaka u Sandžaku.
Politička scena Sandžaka ponovo je uzburkana, a ovaj put razlog nije vanjski pritisak ili izborni ciklus, već interno trzanje najstarije bošnjačke stranke u Sandžaku. Isključenje Selme Kučević, predsjednice Općine Tutin, iz članstva Stranke demokratske akcije Sandžaka predstavlja više od običnog disciplinskog postupka — to je simptom dublje krize koja prijeti da zauvijek promijeni političku mapu Sandžaka.
Fahrudin Kladničanin, jedan od žestokih kritičara sadašnje stranačke politike SDA Sandžaka, u svom obraćanju na društvenim mrežama ne bira riječi.
Prenosimo njegovu reakciju u cjelosti:
Doktorova neskončana dominacija
Sulejman Ugljanin, čovjek kojeg narod decenijama zove jednostavno “doktor”, ponovo je pokrenuo mašineriju unutarstranačkih čistki. Tri decenije na čelu SDA Sandžaka činile su ga političkim mamutom — impresivnim, ali možda i zastarjelim za savremene političke tokove.
Njegova dominacija je neupitna koliko i nepropusna. Sve ukazuje na to da ne planira da prepusti stranku drugima, sve dok, kako to brutalno zvuči, ne dođe sudnji čas i ne napusti ovaj svijet. Pitanje koje se nameće jeste: da li je to zdrava praksa za stranku koja želi opstati u 21. vijeku?
SDA Sandžaka je nekada bila centralna politička snaga Bošnjaka u regionu. Njena snaga počivala je na snažnom legitimitetu i podršci naroda koji je u njoj vidio glas svojih aspiracija. Međutim, vremena se mijenjaju brže nego što se ta stranka prilagođava.
Danas je ta snaga znatno oslabila. Stranka je izgubila svježinu mladosti i sposobnost modernizacije, dok je njen lider ostao otporan na protok vremena — što može biti i vrlina i mana, ovisno o perspektivi.
Tutinska paradigma
Najnovija odluka o isključenju Selme Kučević još jednom potvrđuje nepostojanje dijaloga i otvorenosti unutar stranke. Ironija je gorka: Tutin, nekada čvrsto uporište SDA, dugo je bio simbol stranačke moći, ponajviše zahvaljujući karizmatičnom lideru Šemsudinu Kučeviću.
Danas, ćutanje stranačkih kolega na isključenje njegove naslednice govori tome koliko je duboka kriza u redovima stranke. Kolege koje su nekada stajale rame uz rame sada šute, šta nam to govori o stranačkoj solidarnosti?
Tutin ostaje ogromna baza koja stranci daje legitimitet na izborima, ali paradoksalno, postaje i “pravna crna rupa” — paradigma mnogih nesvakidašnjih situacija prema kojima, iz nekog razloga, gledamo sa simpatijom i čuđenjem.
SDA Sandžaka je nekad imala kadar sposoban za političku modernizaciju. Mnogi od njih su napustili stranku — neki u tišini, kao duhovi koji se povlače u noć, neki uz javni otpor, kao borci koji se ne predaju bez borbe.
Ovo otvara ključno pitanje: šta stranka gubi kada gubi svoje najbolje umove?
Brojno nezadovoljstvo raste
Kroz kahve i domove širom Sandžaka, nezadovoljstvo raste kao žeđ u ljetnjoj žegi. Ljudi šapuću, kritizuju, postavljaju pitanja koja se nekada nisu smjela postaviti. Glas ulice postaje sve glasniji, a šapat neslaganja pretvara se u murmur koji prijeti da postane urlik.
Građani Sandžaka počinju da postavljaju fundamentalna pitanja: Da li je SDA Sandžaka još uvijek njihova stranka, ili je postala lični politički projekat jednog čovjeka?
Vrijeme za odluku
Možda je konačno vrijeme da članstvo otvoreno zatraži smjenu Ugljanina. Ne iz mržnje ili osvete, već iz političke potrebe za preporodom. Uz dostojanstven oproštaj i mogućnost da se povuče iz politike kao čovjek koji je dao mnogo, ali kojem je političko vrijeme prošlo.
Neka se ugleda na svog brata Rizu Haljimija iz Preševa koji je stranku predao mlađima i sada na miru pije čaj i igra domine — slika koja možda bolje odgovara čovjeku koji je proveo život u službi politike.
Sandžak stoji pred istorijskim izborom: SDA Sandžaka kao moderna, otvorena politička platforma, ili SDA kao lično vlasništvo jednog čovjeka.
Vrijeme je da se bira.
A ako se neće birati, onda je vrijeme da se pumpa — jer stagnantna voda, bez obzira koliko bila nekad čista, na kraju počinje da smrdi.
Fahrudin Kladničanin je programski direktor Akademske inicijative Forum10 i politički analitičar iz Sandžaka. Piše o regionalnoj politici i društvenim procesima u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori.
Izvor: Sandzacke.rs