Profesor srpskog i bosanskog jezika, prevodilac, publicista, a u posljednje vrijeme i građanski te ekološki aktivista iz Novog Pazara, Haris Ibrahimović, osvrnuo se na učestale komentare i pritiske koje prima zbog svog angažmana, ali i na pogrešno usmjerenu pažnju koja mu se sve češće pridaje u javnosti. Njegova reakcija, istovremeno iskrena i smirena, nosi jasnu poruku: ovo nije borba jednog čovjeka, nego cijele zajednice.
“Maknite ovog Harisa” – zaista mi je to simpatično.
Tako započinje svoje obraćanje, uz osmijeh na sve one poruke koje mu, kako kaže, ljudi redovno “skrinuju i šalju”, često iz privatnih izvora.
“Neću vam ja ništa. Bez lažne skromnosti – Haris je totalno nebitan lik. Da sutra Harisa nema, sve bi išlo po starom i problemi bi se svakako riješili. Vremena kada se sve okreće oko jednog čovjeka su prošla.”
U svom stilu, bez patetike i samouzdizanja, Haris jasno poručuje da ne djeluje sam i da ga ne treba posmatrati kao “lidera”, već kao dio kolektiva koji zajednički radi na promjenama:
“Ovo je vrijeme timova. Nema lidera. Gdje god da sam, ja sam dio okruglog stola.”
Ističe da bez ljudi koji s njim dijele teret svake akcije, njegove riječi i inicijative ne bi imale nikakav efekat.
“Mnogo je Harisa. Ova zajednica je jako napredovala. Kad ne bih mogao da se oslonim na svu moju braću koji se jednako slome kroz sve akcije koje smo imali, mogao bih samo da gledam šta me snašlo i šutim.”
Na kraju, Haris se ograđuje od preuveličanih uloga koje mu se često pripisuju – niti pravi, niti rješava probleme, niti od toga “jede hljeba”. On samo, kako kaže, “gleda u svakom momentu stati uz svoje sugrađane gdje god može – često i na štetu onih koje najviše voli”.
“Uvijek ću biti uz ljude, koji god smatraju da sam potreban. Ja i svi mi jedva čekamo da radite svoj posao kako treba i da rahat živimo.”
I za kraj, jasno i smireno podsjeća:
“I da, ovo zvuči fino: Kad Bog odluči – On će maknut Harisa. I samo On.”