Teško da postoji veća ništarija u medijima od Dragana J. Vučićevića. Ono što je govorio i radio spada u rang filmova strave i užasa. Nije prošao dan da u prolazu ne ugledam neki jeziv naslov u Informeru i da se ne postidim što živim u društvu u kojem je to legalno. Tabloidni teror traje već decenijama. Nema nikoga kome nije stavio metu na leđa. Svako ko je bio iole istaknut dobio je svoju naslovnicu, nalik na potjernicu, čak i Balašević, i to više puta.
Sve što je Vučićević mogao da uprlja, uprljao je, a branio je ono najgore. Više puta sam ga slušao na televiziji i nisam mogao vjerovati šta je sve u stanju izgovoriti. Kao Marić, ali deset puta gori. Ili kao “muška verzija” Jovane Jeremić, samo podmuklija. Jednom sam ga sreo na ulici, a on je navikao, valjda, da mu se ljudi sklanjaju kad ga vide. Namjerno sam išao pravo u njega, želeći mu pokazati da je nevidljiv, da ne postoji. Odmaknuo se u posljednjem trenutku.
Vučićević je simbol svega najgoreg u ovom društvu. Spreman je da brani ubice, kriminalce, lopove. Nikada u medijima, prije njega i poslije, nisam vidio takav stepen nekanalisanog zla. Ko je to dopuštao svih ovih godina? Kome je to odgovaralo? Željko Mitrović. Najveći u plejadi najvećih trovača, svega što je iole vrijedno i smisleno.
Danas Vučićević pravi performans ispred zatvora, navodno se zalažući za nekakvu slobodu novinara i medija. Da je društvo iole normalno i da postoje zakoni i pravda, takav tip bi eventualno mogao imati nalog na Faceooku, i to bi bilo to. A ne da drži medije u svojim rukama, novine i udarne termine na nacionalnoj frekvenciji. Toliko zla, mržnje, demagogije, otrova – teško da ćete negdje sresti. Ali ne samo ličnog zla, već onog koje pokreće zlo, pali vatre, namešta ljude. Bukvalno kao rak, koji razara svako zdravo tkivo.
I on danas protestuje, a ljudi mu pružaju podršku. Koji ljudi? Koliko čovjek treba da padne nisko da bi povjerovao jednoj takvoj moralnoj nakazi, nakon svega što je uradio i izrekao? Historija će o njemu pisati kao o Gebelsu našeg vremena, i ne sumnjam da bi on radio iste stvari kao Gebels, samo da se to od njega zatraži.
I taj, takav zlikovac, predstavlja se kao borac za nešto. Za slobodu i demokratiju. Za koje je tolike ljude zavio u crno. Posejao je takvo sjeme zla koje je proklijalo u narodu, a ko zna kada će se iskorijeniti. Ni hiljadu godina zatvora nije dovoljno da se zbriše šteta koju je učinio, on i njemu slični.
A svako ko vjeruje da priča oko zatvora nije cirkus, koji sam pravi, ili je ozbiljno naivan, ili mu je ispran mozak. Njegova predstava ispred zatvora najbolji je primjer kada tiranin glumi žrtvu, a zlotvor heroja.
Šta reći đubretu u lice osim da je đubre, i nastaviti dalje. Svjestan da ga svi zakoni štite. I nije on taj koji je ugrožen, već onaj koji sve ugrožava, crtajući mete na čelu svakome ko nije u njegovom taboru ili se trudi da misli slobodno.
(Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije Sandžačkih)