Pitanje koje je nekad bilo rezervisano samo za primitivne desničare, fašiste ili lokalnu “civilizacijsku sabraću” podbrijanih vratova, danas je postalo univerzalno i urgentno. Najnoviji pakleni napadi Izraela i Amerike na Iran iznova su skrenuli planetarnu pažnju na jednu od najvažnijih dilema Zapada: može li insan biti musliman?
Piše: Dr. Esad Kučević
Otrežnjujući odgovor, daleko od puke religijske kategorizacije, oblikuje budućnost naših života i odražava našu sposobnost da se nosimo sa razlikama koje od pamtivijeka čine ljudski život.
Podnositi ili pristati na razliku?
Podnositi razliku znači trpjeti ono od čega bismo se rado oslobodili, ali ne znamo kako. Pristajanje na razliku, međutim, nešto je sasvim drugo. Ono je čin duhovnog i emocionalnog predavanja, način pripadanja kojim pojedinac ili zajednica postaje dio onoga što priznaje.
Kad je danski vladar proglasio sebe prvim Židovom svoje države, nije to učinio iz proste solidarnosti, nego zato što je pristajanjem postao Židov. Na isti način, čovjek je musliman u mjeri u kojoj prihvati dunjaluk i vrijednosti koje ga oblikuju. Musliman nije samo vjernik u formalnom smislu; islam je i stanje svijesti, stav i odnos prema razlikama ljudskog iskustva.
Biološko-filozofsko pitanje
U traganju za odgovorom na naslovljeno pitanje, nije potrebno baviti se Osamom bin Ladenom niti ajatolahom Hamneijom. Oni i njihova djela nisu odlučujući. Biološko-filozofsko pitanje glasi: šta znači pripadati? Kako biti dio ovodunjalučke različitosti, a da se pritom ne gubi vlastita identitetska autonomija?
Ljudi koje su zapadni mediji navikli da prikazuju kao “neprijatelje” često žive u neprepoznatoj kulturi koja je udarila temelj humanizma i prosvjetiteljstva. Vjera, običaji i sadašnjost nisu tek politički ili militantni simboli, nego sastavni dijelovi iranske stvarnosti i čovječnosti.
Balkanska perspektiva
Za male evropske narode poput nas na Balkanu, pitanje pripadnosti i identiteta dodatno je složeno. S jedne strane, odrasli smo uz američke filmove, spori bluz i široke snove koje je globalna kultura nosila preko okeana. S druge strane, naše korijene oblikuju lokalni običaji i iskustva, pa naše razumijevanje belosvijetskih interesa ne može biti jednostrano.
Prezir, gnjev i mržnja prema “drugom” nikad nisu bili naš unaprijed definirani stav, jer oni ne proizlaze iz naše kulture ni iz naših životnih interesa. Islam, kao i svaka druga vjerska i kulturna pripadnost, zahtijeva promišljanje, sagledavanje, ali i pristajanje – ne iz straha, već iz svjesne odluke o sudjelovanju u različitosti.
Lični izbor nije pitanje politike ni sukoba, već pristanka na suživot sa različitim načinima postojanja i razmišljanja.
Odgovor je u unutrašnjem pristanku
Dakle, odgovor na pitanje “može li insan biti musliman” nije u spoljašnjim simbolima, nego u unutrašnjem pristanku: u sposobnosti čovjeka da prihvati drugog, da prepozna zajedničku čovječnost i da kroz razumijevanje i pripadanje obogati vlastiti identitet.
Musliman, kao i Židov ili pripadnik bilo koje druge zajednice, postaje se kroz iskustvo, kroz otvorenost i kroz svjesno sudjelovanje – svuda i u svakom vremenu. Ko to shvati, postaje iznutra i spolja bogatiji.
Pazarski mula i beogradske nule
Međutim, jedan pazarski mula, po diktatu beogradskih nula, dok Bliski istok gori, iznio je srčanu tezu o Iranu u američkom majonezu. Ničim izazvan, ni p(r)ozvan, po uzoru na pomodarski nacizam, kratkovido, folklorno i navijački i dalje skandira. Iz časa u čas, od naručenog momenta, poput svakog delinkventа.
Vjerovatno, u ime podguznih muva što znaju džudo i karate, navikli još i da biju na režimske rate. Onda, poput svake manjine, osjeća iluziju veličine. Baš kao kepec koji je povjerovao da je dvometraš.
Nije reklama, nego da se zna. Kažu, persona je mnogo fina, al’ izdala ga džamijska okolina. Bezbeli, treba uništiti međe, da se ljudi mrze rjeđe. Čak i oni koje nikad neće izdati nervi, dok imaju izdajničku centralu u rezervi.
Zdravorazumski odgovor
Zato se na pitanje može li insan biti musliman nameće zdravorazumski odgovor. U različitim
tonovima – ozbiljno: može, ako veruje i živi, filozofski – vera je izbor, ironično – može, ali prvo
čovek i univerzalno – čovjek, pa vjernik.