Piše: Admir MULAOSMANOVIĆ
“Teška borba Bošnjaka za nacionalnu identifikaciju koja je trajala čitavo stoljeće i na kraju dobivena na Bošnjačkom saboru 1993. godine nije početak i rođenje nacije već buđenje iz košmara negiranja i potiranja. Upravo naše buđenje je postalo košmar susjedima i njihovim velikodržavnim projektima, no nemamo namjeru zbog toga ponovo zaspati te na tom odnosu gajiti nade o vlastitom opstanku. Nemamo sumnje da je naša sudbina definirana našom političkom sviješću. Kao najjači politički subjekt u državi podržavamo demokratsko pravo svake grupe i pojedinca. Ali ne podržavamo atake i minimiziranje naših svetinja. Svako ko poput Ivane Marić, na lahoru lažnog slobodoumlja krene u tom pravcu biće zaustavljen.”, napisao je univerzitetski profesor dr. Admir Mulaosmanović na svojem Facebook profilu.
Politički stav, bilo koje političke organizacija koja svoje djelovanje fokusira na bošnjačko i šire patriotsko biračko tijelo, trebao bi biti neupitan kada se govori o nekoliko temeljnih pitanja bosanskohercegovačke države.
Prva stvar koju se treba pažljivo objašnjavati vezana je za žrtve Genocida nad Bošnjacima zaštićene UN zone Srebrenica. Pijetet prema ubijenim kao i prema preživjelim nikako ne smije biti dijelom dnevnopolitičkih prepirki, a posebno se ni na koji način ne može djelovanje Majki Srebrenice smatrati patetičnim i to u njihovom bolnom kriku za pravdom pred međunarodnom sudovima.
Druga stvar je vezana za odnos prema braniocima države. Svih ovih godina smo svjedoci pokušaja izjednačavanja napadnutog i napadača te procesuiranja boraca i oficira Armije RBiH na osnovu glasina, a ne činjenica. U takvoj situaciji je pohvalno kada bilo koji nivo vlasti, kao što je to uradio Kanton Sarajevo 2017. godine na inicijativu Kluba SDA u SKS, nađe za shodno da osigura dio sredstava za pomoć njihovoj pravnoj borbi. Barem im toliko možemo vratiti za očuvanje države i razvijanja slobode na tlu koje su odbranili.
Treće i ne manje bitno pitanje vezano je za problematiziranje bošnjačkog identiteta. Naša povezanost sa zemljom Bosnom je takva da zbog nje ne dopuštamo više nikakve eskapade priučenih i podučenih glasnogovornika. Kada se bosanski jezik pisao i govorio drugi južnoslavenski jezici nisu mu bili ni blizu. Činjenice o bosanskom jeziku, njegovom trajanju i zastupljenosti su neoborive. Kada se bošnjačko ime spominjalo u dokumentima, ispravama i poveljama stranih i bosanskih vladara, poštovanje se iskazivalo. Teška borba Bošnjaka za nacionalnu identifikaciju koja je trajala čitavo stoljeće i na kraju dobivena na Bošnjačkom saboru 1993. godine nije početak i rođenje nacije već buđenje iz košmara negiranja i potiranja.
Upravo naše buđenje je postalo košmar susjedima i njihovim velikodržavnim projektima, no nemamo namjeru zbog toga ponovo zaspati te na tom odnosu gajiti nade o vlastitom opstanku. Nemamo sumnje da je naša sudbina definirana našom političkom sviješću.
I posljednja stvar je vezana za Sarajevo. Niko nema opravdanje da u ovome gradu heroju, glavnom gradu države i bošnjačkom središtu prema kome gledaju Bošnjaci diljem svijeta, nameće kadrove koji upravo o ovakvim temeljnim pitanjima misle dijametralno suprotno. Propali prijedlog Naše stranke za dogradonačelnicu Sarajeva (Ivana Marić) mora biti opomena politikama koje nisu shvatile i razumijele ove povučene crvene linije. Kao najjači politički subjekt u državi podržavamo demokratsko pravo svake grupe i pojedinca. Ali ne podržavamo atake i minimiziranje naših svetinja. Svako ko poput Ivane Marić, na lahoru lažnog slobodoumlja krene u tom pravcu biće zaustavljen.
Žrtve genocida, bosanski branioci i interes bošnjačkog naroda će nas rukovoditi da to spriječimo, pa makar se to nikome ne sviđalo. Odanost državi i služenje narodu nam je ispred bilo kakvih napada i potvora. Zbog toga trebamo biti spremni biti predmetom i podsmijeha ali nikad sudionikom takvog procesa.
Obzirom da je prijedlog propao, želja nam je da nikada više ovakav scenario ne bude viđen niti razmatran. SDA mora biti ta koja će uvijek naći pravi odgovor na takve anomalije.
Izvor: Stav.ba