Dolazak Mikser festivala u Novi Pazar otvorio je mnogo širu raspravu od one koja se tiče muzike, umjetnosti ili urbanih događaja. Pitanje koje se danas postavlja nije da li jedan festival treba postojati, nego kakvu kulturnu i identitetsku poruku šalje prostoru u kojem se ove godine održava.
Piše: Nedžad Smailagić
Ljudi koji stoje iza festivala i njihovi saradnici već godinama grade koncept zasnovan na idejama regionalnog povezivanja, postjugoslavenskog kulturnog prostora, urbanog kosmopolitizma i multikulturalizma. U teoriji, takve ideje zvuče privlačno: dijalog, otvorenost, saradnja i rušenje granica među ljudima. Međutim, problem nastaje onda kada se iza univerzalnih parola počne potiskivati konkretan identitet jednog prostora i jednog naroda.
Novi Pazar nije bilo koji grad na kulturnoj mapi regiona. On je historijski, kulturni i simbolički centar Bošnjaka Sandžaka. Zato mnogi s pravom postavljaju pitanje: zašto se upravo u takvom prostoru insistira na konceptu “neutralnog regionalnog centra”, dok se bošnjački identitet pojavljuje tek kao folklorni dodatak širem postjugoslavenskom kulturnom okviru?
Mikser ne dolazi u Novi Pazar da afirmiše bošnjačku književnost, historiju Sandžaka, bosanski jezik ili islamsko kulturno nasljeđe kao centralne vrijednosti festivala. Naprotiv, dominantni narativ festivala usmjeren je prema ideji “zajedničkog regionalnog identiteta”, urbanog aktivizma i jugoslavenskog kulturnog sentimenta. U takvom konceptu lokalni identitet često biva razvodnjen i pretvoren u dekor multikulturalizma.
To ne znači da Novi Pazar treba biti zatvoren grad niti izolovan od regionalnih kulturnih tokova. Problem nije u saradnji među kulturama, nego u neravnopravnom odnosu prema identitetima. Jer multikulturalnost nije isto što i brisanje posebnosti. Ako jedan narod stalno mora dokazivati svoju “otvorenost” tako što će potiskivati vlastitu kulturnu vertikalu, onda to više nije dijalog, nego kulturna asimilacija pod modernim nazivima.
Posebno je simptomatično što se u dijelu regionalne javnosti Novi Pazar često doživljava kao idealna scena za projekte “novog zajedništva”, dok se istovremeno bošnjačke nacionalne teme, pitanja Sandžaka ili afirmacija islamskog kulturnog identiteta uglavnom izbjegavaju ili guraju na marginu. Kao da je prihvatljiva samo ona kultura koja je depolitizirana, folklorizirana i uklopljena u širi postjugoslavenski okvir.
Nije na odmet podsjetiti da Novi Pazar ima vlastitu bogatu kulturnu istoriju koja seže daleko prije modernih regionalnih festivala. Stara čaršija, Petrova crkva, Altun-alem džamija, Đurđevi stupovi i tvrđava Ras svjedoče o slojevitoj prošlosti ovog prostora, ali i o tome da je Sandžak oduvijek bio raskršće civilizacija koje je znalo sačuvati vlastiti identitet usprkos vanjskim pritiscima. Upravo ta historijska otpornost danas se ponovo stavlja na kušnju, ovaj put ne vojnom silom nego kulturnom politikom.
U tom kontekstu vrijedi postaviti i šire pitanje: ko zapravo profitira od depolitizacije bošnjačkog kulturnog identiteta? Festivali poput Miksera nisu ideološki neutralni samo zato što donose zabavu i govore o urbanoj obnovi. Svaki kulturni projekt nosi određenu viziju prostora i zajednice. I dok organizatori festivala govore o inkluzivnosti i dijalogu, lokalna zajednica ima pravo zapitati se čiji je to dijalog i ko u njemu postavlja pravila.
Mikser festival zato nije samo kulturni događaj. On simbolizira širi sukob između dva pogleda na Novi Pazar: jednog koji ga vidi kao autentični bošnjački kulturni centar i drugog koji ga želi pretvoriti u neutralni regionalni prostor bez snažno izraženog identiteta.
Otvorenost prema svijetu ne mora značiti odricanje od sebe. Naprotiv, samo narod koji je siguran u vlastiti identitet može ravnopravno učestvovati u regionalnim i globalnim kulturnim tokovima. Zato Novi Pazar nema potrebu da bira između modernosti i bošnjaštva. Problem nastaje tek onda kada se od njega traži da jedno zamijeni drugim.
Izvor: Sandzacke.rs