Piše: Miša Lukić
Postojeći svijet je pao na najvažnijem ispitu, ispitu ljudskosti. Da su se barem članice EU udružile i odmah intervenisale da pomognu Italiji, sa svim svojim ljudskim i materijalnim resursima, a poslije i svakoj drugoj zemlji koja je napadnuta ovim virusom, sve bi bilo mnogo drugačije…ovaj virus se širio kao požar i da su svi poslali svu svoju opremu i vatrogasce da gase taj požar, vjerovatno bi ga brzo ugasili ili bar lokalizovali…ovako svi su odmah počeli da gledaju samo sebe i da se izoluju od vatre gradeći drvene ograde… iskreno zajedništvo u dobru i zlu je izostalo, jer se ipak pokazalo da trenutni savezi i saradnja država nisu zasnovani na zajedničkim vrijednostima i višem nivou svesti, već isključivo na materijalnom interesu…
Još jedan pokazatelj da je svijet u velikoj krizi govori i činjenica da svaka zemlja za sebe, bez obzira što je ovo globalna zdravstvena i ekonomska kriza, pravi plan kako da izađe pojedinačno iz nje, ne shvatajući da se svjetska kriza može rešiti samo ako se svet udruži. Nevidljivi neprijatelj, kao što ga neki nazivaju, se može pobjediti samo vidljivim zajedništvom i udruživanjem. Protiv neprijatelja se bori stvaranjem prijatelja, tako je uvijek bilo i uvijek će biti. Ljudi se udružuju da pobjede nedaće i da zajedno kreiraju bolju budućnost za sebe i generacije koje dolaze.
Ovaj virus napada sve, a ubija najčešće one koji već imaju zdravstvene probleme… postojeći svjetski sistem je baš zbog toga veoma ugrožen jer mnogi pokazatelji govore da u osnovi nije zdrav i da ima mnogo problema…svi znamo da se u postojećem svijetu mnogo više ulaže u naoružanje za uništenje ljudi nego u zdravstvo za njihovu zaštitu…čak i u naoružanju, ne razvijamo oružje koje bi uništilo neku kometu koja bi mogla da uništi svijet, nego usavršavamo nuklearne projektile koje bi efikasno uništili sve ljude i živa stvorenja na planeti…svi znamo da svakodnevno uništavamo neophodne prirodne resurse planete od kojih zavisi opstanak budućih generacija…svi znamo da je postojeći shareholder kapitalizam doveo do toga da je novac i zarada najvećih korporacija važniji od ljudskih života i majke prirode…
Pokazalo se da ovaj virus, kad je ljudski organizam u pitanju, napada disajne organe, a kad su svijet i ljudski odnosi u pitanju, ovaj virus prvo napada međusobno povjerenje koje predstavlja kiseonik za opstanak i dalji razvoj svjetske zajednice…
Sposobnost uspostavljanja i zatim širenja poverenja ključna je karika društvenih i ekonomskih odnosa. Kad nema povjerenja ne samo da nam je ugrožen razvoj i napredak, već nam je ugrožen i opstanak. Poverenje među ljudima i nacijama stvara imuni sistem koji se može izboriti protiv svake pošasti.
Svima je jasno da je danas povjerenje u ljude i među ljudima najugroženije i treba ga očuvati i povratiti po svaku cijenu. Sada se svi moramo fokusirati da svojim ponašanjem i delima vratimo izgubljeno poverenje…svaka naša pojedinačna ili državna aktivnost treba da u osnovi ima cilj građenja poverenja među ljudima i nacijama…samo tako bi ova svjetska kriza mogla biti pozitivna prekretnica…
Srećna okolnost je da dolaze neki novi klinci, nove generacije kojima je planeta dom i kojima je kolaboracija prirodan “modus operandi”…na nama drugima je da ih podržimo u tome…
P.S. Ako se i poslije ove krize ne dozovemo pameti, nadam da će nas nove generacije odjebati i kreirati NOVI SVIJET…
Izvor: Media-marketing.com