Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sinoć je na Federalnoj televiziji (FTV), i to u udarnom terminu, dobio čak pedeset i pet minuta da pojašnjava Bošnjacima kako su oni krivi za trenutne, ne baš dobre odnose između Srba i Bošnjaka. Potencirao je Vučić ovu temu konstantno uz spočitavanje kako “Bošnjaci lažu“. Fokusirao se na optužbe Bošnjaka, a ne na negiranje ili objašnjavanje različitih optužbi koje se njemu stavljaju na teret, posebno u kontekstu vlastite ratne uloge tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu i opsade Sarajeva.
Autor: Admir Lisica
Gdje je bio četrnaest godina?
Naročito je zanimljivo što Vučić optužuje Bošnjake za nesklad u odnosima, ali u konačnici govori o potrebi za uspostavljanjem boljih odnosa, jer živimo “jedni pored drugih“. Ovdje se možemo složiti da je bitno da Bošnjaci i Srbi poboljšaju odnose, kreirajući bolji ambijent i zdraviju perspektivu unutar Bosne i Hercegovine i Srbije, gdje su Bošnjaci i Srbi politički faktor. Ipak, zar to nije trebao biti zadatak Vučića u prethodnih četrnaest godina, kada je ima svo vrijeme ovoga svijeta da na fer i iskrenoj osnovi bude taj koji će doprinijeti relaksaciji odnosa dva naroda koji žive “s obje strane Drine“?
Ono što je izostavljeno tokom, usudit ću se reći – laganog i jednostavnog intervju, u kakvima ponekad nemaju priliku gostovati ni naši javno angažirani intelektualci bez političke funkcije – jeste Vučićevo očitovanje o jačanju odnosa države Srbije i države Bosne i Hercegovine. Vučić, istini za volju, spominje saradnju dvije države, buduću evropsku perspektivu, koja je prema njegovim riječima neizbježna, ali ne propušta da potencira “suverenitet“ bh. entiteta RS i tezu kako Srbi imaju drugačije viđenje prošlih događaja.
Također, svoje paranoično ponašanje tokom usvajanja Rezolucije o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici pravda time da je “štitio interese zemlje“. Pojednostavljeno, Vučić je branio državu kojom suvereno vlada više od decenije od istine i suočavanja s činjenicama, što su ključni segmenti razvijanja bolje i prisnije saradnje kako Bošnjaka i Srba, tako i država Bosne i Hercegovine i Srbije.
Ključna poruka intervjua je u njegovoj procjeni kako poslije njega na vlast u Srbiji neće doći Nataša Kandić. Time poručuje kako trebamo spaliti iluzije o boljoj Srbiji, koja je moguća i koja će se suočiti sa istinom, te neće negirati činjenice, što bi omogućilo poboljšavanje odnosa na relaciji države Bosne i Hercegovine i Srbije. Prema Vučiću, za aktuelne odnose Srbije i Bosne i Hercegovine, te Srba i Bošnjaka, isključivi krivci su Bošnjaci, što ukazuje na ignoriranje činjenica i realnosti.
Intervju kakvog bi poželio svaki političar
Aktuelna opozicija u Srbiji djeluje poprilično nejedinstveno i heterogeno u pogledu nacionalnih i ideoloških pitanja. Ugledni srbijanski intelektualac Ivan Čolović nedavno je na jednom skupu istakao kako je tokom demonstracija u oktobru 2000. godine protiv režima Slobodana Miloševića želio da se sve što prije okonča, jer mu nije bilo drago da na ulici boravi sa određenim rigidnim elementima koji su također priželjkivali pad režima Slobodana Miloševića. Danas je situacija donekle slična, oni koji žele demokratske promjene unutar Srbije, primorani su da na skupovima borave sa četnički usmjerenim grupacijama, čija se stremljenja mogu vidjeti na primjerima negiranja genocida nad Bošnjacima u Srebrenici i čestitkama neustavnog dana entiteta RS.
Svih pedeset i pet minuta Aleksandra Vučića na FTV-u može se veoma lahko sažeti u jednu jednostavnu rečenicu: “Reprizna predstava dobrog glumca, neiskrenih namjera”. Sve što je Vučić istakao sinoć, imali smo priliku gledati prethodnih godina. Ništa novo i korisno, što bi doprinijelo otopljavanju odnosa Srbije i Bosne i Hercegovine, te Bošnjaka i Srba.
Da je Vučić opozicioni kandidat, koji nema dugogodišnju političku karijeru iza sebe, te da je eventualna “nada” u kreiranje zdravijeg društveno-političkog ambijenta u Srbiji, ovaj intervju imao bi smisla, donekle. Ako uzmemo u obzir da je riječ o političaru kojeg poznaju dobro čak i površni pratitelji političkih procesa, onda davati prostor Vučiću u “prime time” nema previše logike. Vučić je imao četrnaest godina za promjenu paradigme djelovanja od koje bi svi imali više koristi, a činjenica jeste da nije želio otići korak dalje od svojih prethodnika, a što je prijelomno za stabilnost, ne samo u odnosima dvije države i dva naroda, već za cjelokupan region, popularno geopolitički nazvan Zapadni Balkan!
Bilo bi nam drago da je Vučić u prethodnih četrnaest godina bio srbijanski Willy Brandt, ali to njemu nije bio cilj, što je potvrdio sinoć, na našem javnom servisu, u intervjuu kakav bi poželio mnogi političar, posebno onaj neiskrenih namjera.
Izvor: Odgovor.ba