Nije više pitanje šta misli Drago Popadić, predsjednik Općine Prijepolje i lokalni čelnik SNS-a. On je svoje stavove prema Bošnjacima odavno ogolio. Pitanje je: zašto ga i dalje podržavaju bošnjačke stranke u Prijepolju?
Autor: Teufik Tahirbegović
Koliko još poniženja treba da se desi da bi takozvani “predstavnici Bošnjaka” shvatili da u ovoj vlasti služe samo kao ikebane? Sjede u foteljama, slikaju se na sjednicama, klimaju glavom na sastancima, a kada treba donijeti odluku važnu za dostojanstvo naroda koji predstavljaju, njih nema. Ili šute.
I dok šute, Drago Popadić vodi svoju politiku otvorene netrpeljivosti prema svemu što nosi bošnjački i islamski identitet. Prvo su mu smetali hidžabi u vrtiću. Zatim bošnjačke zastave. Onda naziv “Fatihov most”. A sada mu smetaju i džamije.
Ovo je kontinuitet. Obrazac ponašanja čovjeka koji godinama pokazuje ideološku netrpeljivost prema identitetu naroda koji je, prema zvaničnom popisu, najbrojniji u Općini Prijepolje. I svaki put kada bošnjačke stranke ostanu uz njega, one postaju saučesnici te politike. Oni koji su na vlasti štite islamofoba.
U normalnom društvu svaki bi političar branio pravo vjernika da grade vlastiti vjerski objekat. Samo u Prijepolju, uz glasove bošnjačkih odbornika, na čelu Općine sjedi čovjek koji bi da određuje gdje muslimani mogu, a gdje ne mogu graditi džamiju, dok mu u isto vrijeme ne smetaju nelegalni objekti Srpske pravoslavne crkve.
A šta rade bošnjački partneri SNS-a, oni iz SDP-a, SPP-a i BOSS-a? Svađaju se međusobno, ali su jednoglasni u podršci Popadiću.
I upravo je to njihova historijska odgovornost.
Jer funkcije prolaze. Mandati prolaze. Koalicije se raspadaju. Ali imena ostaju. Ostat će zapisano da su pojedini Bošnjaci sjedili uz Draga Popadića i davali mu legitimitet dok je vodio kampanju protiv simbola vlastitog naroda i vjere. Ostat će zapisano da nisu ustali kada su vrijeđani hidžabi. Da su šutjeli kada su napadane bošnjačke zastave. Da su kalkulisali kada se osporavao naziv Fatihovog mosta. Da su glasali kada se gradio spomenik agresoru na Sarajevo i Dubrovnik. I da su ostali u vlasti čak i onda kada se pokušala zaustaviti gradnja džamije.
Narod u Prijepolju mora sebi postaviti jedno jednostavno pitanje: čemu služe bošnjačke stranke koje ništa ne odlučuju i ni od čega ne mogu zaštititi svoj narod? Bolje je glas baciti u Lim nego ga dati takvima.
Ako ne mogu zaustaviti islamofobiju, ako ne mogu zaštititi osnovno dostojanstvo Bošnjaka, ako ne smiju reći “dosta” čovjeku koji otvoreno udara na njihove simbole i vjeru, onda nisu faktor vlasti. Nego dekor vlasti.
Stavovi iznešeni u kolumni su autorski i ne predstavljaju nužno uredničku politiku redakcije.
Izvor: Sandzacke.rs