Vjerovatno u novijoj istoriji Srbije nije bilo skupljega i dugotrajnijega projekta od projekta posrbljavanja Crne Gore. Hiljade knjiga i studija iz svih mogućih oblasti, bataljon uslužnih stvaralaca – od ostvarenih naučnika do najbjednijih piskarala, gomila dobro plaćenih domaćih izdajnika, nebrojena agenturna mreža kroz decenije, crnogorski kadar školovan za razdržavljenje Crne Gore, u novije doba desetine medija i sila popova koji se hvale da ih je više no vojnika, izborni i litijaški šetači, visoki političari u Crnoj Gori i bez sumnje dobro plaćen lobi za rad na Zapadu i još koješta što bi me udaljilo od teme.
Za Antenu M piše: Adnan Čirgić
Nije da velikosrpska propaganda nije dala rezultate, ali su ti rezultati u odnosu na zacrtani cilj, sudeći po ishodu popisa stanovništva, ipak samo – ćorak, i ništa više.
Na čelo Crne Gore Vučić je postavio četničkoga vojvodu Mandića, a on redom ispod sebe bataljon marioneta od Spajića do kooperativnoga Ibrahimovića i njemu sličnih. Pa i pored toga ni sva lokalna i državna preduzeća đe su nemilice zapošljavali svoje birače ni svi silni popovi ni uslužni mediji ni svi šoškići i novovići, pa ni sasvim opravdana sumnja u vjerodostojnost obrade popisnih podataka – nijesu dali osnova da pokrenu najavljene ustavne promjene koje bi se ticale uvođenja srpskoga kao službenoga jezika u Crnoj Gori.
Ni dugogodišnja nezainteresovanost suverenističkih političkih elita za nacionalnu emancipaciju stanovništva ni izostanak procrnogorske propagande uoči potonjega popisa ni sasvim siguran udio Crnogoraca koji su ovoga puta bojkotovali popis zbog toga što njime u konačnici upravljaju putinovski i vučićevski politički bojovnici – sve to nije pomoglo da se dođe do natpolovične većine tobožnjih govornika srpskoga jezika u Crnoj Gori niti da u srpski nacionalni korpus prebače više od trećine ukupnoga stanovništva.
Nema sumnje da i ovakvi rezultati popisa ni približno ne odgovaraju stvarnome stanju i da ih ne treba prihvatiti s obzirom na društveno-politički ambijent u kojem je taj popis sproveden i s obzirom na činjenicu kakva je politička “elita” upravljala tim procesom. Ali i ovakvi kakvi su – ti popisni rezultati (baš kao i potonji izbori u Podgorici) potvrđuju da Crna Gora, iako je okupirana, ipak nije pokorena. Nikad ovoliko besprizornih izdajnika i beogradskih podložnika nije defilovalo crnogorskom političkom scenom a da su gazdi grđi rezultat isporučivali.
Kako su im puna usta Njegoša i petrovićevske Crne Gore, ovi stihovi kao da su njima inspirisani:
“Viđi posla cara opakoga, / koga đavo o svačemu uči: /
“Crnu Goru pokorit ne mogu / ma nikako da je sasvim moja.”
Ili, opet u duhu naaaarodne tradicije koju naša politička elita pokušava oživjeti, Vučićev je ulog u CG već davno opjevan:
“Žali bože tri oke sapuna / što potroši bula na Arapa.”
Na kraju, ovaj popisni rezultat mora biti jasna poruka i ohrabrenje građanskoj i procrnogorskoj eliti, i kulturnoj i političkoj.