Bosna gori. Napali je bjesni vuci.
“Srpski svet” gladan je opet teritorije, dok u isto vrijeme Srbija se prazni. Mortalitet veći od nataliteta. Puno abortusa, manje se rađa. A i oni koji se rode odlaze iz Srbije. Iz entiteta RS tek. Na popisu ih je bilo 1.200.000. Sad, kažu, jedva i 800.000.
Ipak, umjesto viagre, veliki šef se odlučio kupovati avione i rakete. I svaki dan, na srpskom medijskom meniju je Bosna. Jede se i reže.
A sve na oči naših bošnjačkih političara i politika. Niko ni da bekne. Da digne glas. Da stane u odbranu Bosne. Njenog suvereniteta i integriteta. Da osudi bujanje fašizma. Vrijeđanje i omalovažavanje Bošnjaka.
Bitnije je posaditi drvo u Turskoj, nego da li će pocjepati Bosnu.
Bitnije je pričati o sandžačkim jelenima i srnama ili, pak, pazarskom tramvaju, nego progovoriti o negiranju genocida.
Bitnije je ženu postaviti za zamjenicu srpskog ministra obrazovanja, nego zaustaviti osvještavanje sandžačkih škola i svetosavizaciju bošnjačke djece.
Hal naš bošnjački. Hal naš sandžački.
Izvor: Sandzacke.rs