Sandžaklije priželjkuju da se govor mržnje zamijeni govorom uvažavanja

0
219
blank

Sandžaklije očekuju da se  stanje promijeni na bolje, žele konkretne rezultate i investicije. Priželjkuju da se prestane pričati i govorit jezikom mržnje, očekujući teme o kojima će se pričati u Sandžaku o konkretnom pomirenju, otvaranju radnih mjesta, zapošljavanju i zaustavljanju odlaska stanovništva prema zapadnoj Evropi i o pozitivnim pojavama.  

Piše: Mensur Zukorlić

Sandžački čovjek ne prihvata retoriku i sposobnost manipulacije ljudima, bez konkretnih rezultata.  Bošnjaci su pokazali da su veoma intelegentan i veoma plemenit narod, koji je navikao da živi i prihvati ono što mu je od Boga određeno. Potpuno je svjestan stanja, okruženja i svog karaketra -sposobnog sandžačkog čovjeka, koji se zasniva na radu, poštenju i humanizmu.

Sandžački insan je natjeran i prihvatio je temperament koji se pokazuje kroz šutnju i šapat. Ne oprašta blefiranje i lažnu skromnost koja ne daje nikakve rezultate, onih koji se  koriste  malvrezacijama i manipulacijama, i koji vičući i galameći glasno, unose među ljudima nesigurnost i brigu.

Složićete se da je naša istina, iz prošlosti, više nego teška, ali je pravda dostižna. Prostor na kojem živi sandžački čovjek, sa svim geografskim karakteristikama, navikao je, živeći i poštujući drugog i drugačijeg, ali se nada i očekuje da bude poštovan, da ima ista prava ne bježeći od obaveza.

Sandžački insan je prihvatio sudbinu muhadžirluka, koja je teška i crnja je od gavrana, a mnogo je veća domovina Bošnjaka u dijaspori nego li tamo gdje su se rodili, oni i njihovi preci.

Bošnjaci Sandžaka uspijevaju da čuvaju i njeguju kulturu koju su ponijeli sa sobom, ta kultura koja živi u Sandžaku, ona je i tamo gdje god da su razasuti Bošnjaci širom Evrope i svijeta, oni je nose čuvajući svoje običaje.

Dijaspora neprestano pokazaje onu stranu ljudskosti i humanosti, muhadžiri su postali ambasadori i predstavnici Sandžaka, uz sve teškoće sa kojima se susreću u tuđini,  noseći brigu i pažnju za svoju postojbinu i svoj narod.

Narod koji je ostao da živi tu, i prihvatio stvarnost sudbine, čini dovu da nadjača istina nad bleferiranjem i manipulatorstvom, pravda nad nepravdom, poštovanje nad nepoštovanjem. Da se uvažavaju ljudski i intelektualni kapaciteti i postignuća. Da se nadjačaju glasovi neznalica, koji vuku unazad sve nas, to je put ka olakšanju svima koji žive u Sandžaku.

Dostojanstvo čovjeka je sveto i mora se poštovati. To nije naš izbor, nego je pravilo i kodeks u ponašanju. Usudio bih se reći da se društvena svijest o stanju kojem se nalazimo nedvosmisleno mijenja na bolje i to je za svaku pohvalu. Sa druge strane, ne smijemo da ne primjetimo, niti treba da prešutimo, negativne pojave koje su tu oko nas, u isto vrijeme njegujući i čuvajući dostojanstvo i ljudskost. Priznaće te da se veoma lako odričemo i odbacujemo ljude.

Zapravo, sandžački čovjek voli da živi pošteno od svog rada i halal zarade, ali itekako zna da prepozna one koji su nepošteni i usporavaju razvoj i prosperitet prostora na kojem živi on i svi njegovi.

Ovi postulati su baza na kojoj je moguće popraviti stanje i krenuti na bolje. To ne smijemo ni jednog trenutka prepustiti zaboravu.

Izvor: Sandzacke.rs