Nakon izjave Seada Biberovića, direktora organizacije Urban-in, u kojoj je ocijenio da bošnjački politički lideri, ujljučujući Sulejmana Ugljanina, već godinama podržavaju režim Aleksandra Vučića, reagovala je SDA Sandžaka tvrdeći da se radi o “ozbiljnoj neistini i grubom manipulisanju istinom“. No, Biberovićeva izjava pogađa u suštinu: bošnjački lideri su ili u otvorenoj koaliciji sa SNS-om, ili u prikrivenoj simbiozi, a rezultat je isti – Vučićev autoritarizam dobija legitimitet i podršku tamo gdje bi morao naići na otpor.
Piše: Teufik Tahirbegović
“Oglašavanje Seada Biberovića u medijima, u kojem bez imalo političke odgovornosti i bez ikakve intelektualne preciznosti u isti koš svrstava predsjednika SDA Sandžaka dr. Sulejmana Ugljanina, Rasima Ljajića i Usamu Zukorlića, gdje navodi da su 13 godina podržavali Vučićev režim, nije samo ozbiljna neistina, već grubo manipulisanje istinom“, saopćeno je iz SDA Sandžaka.
U istom saopćenju navodi se da SDA Sandžaka i njen lider dr. Sulejman Ugljanin od 2014. godine nisu dio vlasti i da su “najdosljedniji kritičari i protivnici režima Aleksandra Vučića“.
Ipak, politička praksa, posebno u Tutinu, gdje je SDA na vlasti, pokazuje drugačiju sliku. U toj općini, djelovanje SDA je u potpunosti usklađeno sa strukturama režima u Beogradu, što se ogleda u mirnoj kohabitaciji sa republičkim institucijama, izbjegavanju javne kritike i koordinaciji pri raspodjeli lokalnih resursa.
Reakcija SDA Sandžaka na izjavu Seada Biberovića pokazuje koliko su bošnjačke političke elite u Sandžaku postale osjetljive na svako podsjećanje da su već godinama dio sistema koji održava režim Aleksandra Vučića. Biberović je rekao istinu: da Bošnjaci u Sandžaku već 13 godina čekaju da njihovi “predstavnici” prestanu podržavati vlast koja sistematski guši demokratski prostor, urušava institucije i negira prava manjina.
SDA Sandžaka, umjesto da ponudi argumente, odgovara uvrijeđeno i defanzivno, negirajući očigledno – da njihova lokalna moć u Tutinu, kao glavnom uporištu, direktno zavisi od kooperacije sa režimom. Nisu formalno u koaliciji sa SNS-om? To je irelevantno. Politička praksa govori više od papirne formalnosti. U Tutinu, SDA vlada zahvaljujući miru sa režimom i održava klijentelistički sistem zavisnosti građana od vlasti. To znači političku trgovinu – podrška za Vučića u zamjenu za vlastitu stabilnost, pristup javnim fondovima i kontrolu lokalne uprave.
Upravo zato SDA u Tutinu ne provocira Vučića, ne učestvuje u građanskim protestima, ne podržava bunt mladih – jer zna da bi to moglo ugroziti povlastice i zaštitu koje uživa. U Tutinu se nisu desili ni štrajkovi prosvjetara, ni studentski bunt, iako su uslovi za život, obrazovanje i infrastrukturu katastrofalni. Lokalna vlast, pod dominacijom SDA, guši svaki pokušaj otpora.
SDA Sandžaka često samo simbolično glumi opoziciju režimu. Kritike se najčešće svedu na saopćenja i povremene istupe, dok na lokalnom nivou, naročito u Tutinu, djeluju kao da su u tihoj koaliciji s istim tim režimom.
Dok god SDA Sandžaka koristi resurse režima da održava svoju lokalnu dominaciju u Tutinu, njene izjave o “opoziciji” Vučiću su šuplje. Ako ne postoji politička nezavisnost, ako se ne gradi autentična alternativa, ako se kontrola glasača zamjenjuje za mirnu kohabitaciju – onda SDA nije opozicija, već funkcionalni dio režima. Ali ta dvostruka igra je sve manje održiva: pred Beogradom glumi lojalnog i konstruktivnog partnera, a pred svojim biračima zaštitnika bošnjačkih interesa.
Paradoksalno, SDA u Novom Pazaru ovih dana pokušava da se prikaže kao saveznik studentskog otpora, ali ne iz principijelnih razloga, već iz političkog oportunizma. Videći šansu da na talasu protesta preuzmu lokalnu vlast, oni pružaju ograničenu podršku studentima, kalkulišući s političkim profitom. Isti taj bunt, kada bi se desio u Tutinu, naišao bi na tišinu ili represiju – jer je SDA tamo vlast i ne želi da iko dovodi u pitanje njihov monopol nad gradom.
Zato izjava Seada Biberovića, iako neugodna za SDA, ima čvrsto političko utemeljenje. Ako 70% građana Tutina glasa za Aleksandra Vučića, to nije dokaz njegove omiljenosti – to je simptom političke kapitulacije i de facto okupacije. Kad neko u Tutinu glasa za Vučića, to često nije politički izbor već preživljavanje: posao, socijala, stipendija – sve prolazi kroz partijski filter.
A Bošnjaci u Sandžaku nikada neće zaboraviti masovno punjenje biračkih kutija na izborima 2017. godine u Sjenici i Tutinu u korist Vučića, uz logističku i institucionalnu kontrolu SDA Sandžaka.
No, vrijeme je da se prestane sa samoprevarom. Građani Sandžaka zaslužuju autentičnu, dosljednu i hrabru političku alternativu. A SDA Sandžaka, svojim djelovanjem, pokazuje da to nije – i ne može biti.
Izvor: Sandzacke.rs