U Tutinu, gradu gdje je svjetlo postalo luksuz, a voda mit, SDA Sandžaka ponovo je pronašla krivca — i to, naravno, u svima osim u sebi. Dok građani uz svijeće čekaju da se ulične sijalice možda same upale, poslanik SDA Ahmedin Škrijelj u Beogradu je objasnio da je za sve kriv — Usame Zukorlić. Jer, kako drugačije objasniti trideset godina vlasti, a da odgovornost ipak ne ostane kod onih koji su vlast u Tutinu?
Piše: Teufik Tahirbegović
U Tutinu pod vlašću SDA decenijama nema stabilnog snabdijevanja vodom i strujom, ali ima stabilne retorike. Uvijek ista formula: “država je kriva“, “opozicija je kriva“, “vrijeme je krivo“. Samo SDA Sandžaka — nikad. Građani, koji već godinama dočekuju zimu s agregatima i kanisterima, pitaju se da li je ova stranka možda zamijenila politički program meteorološkom prognozom, jer sve se svodi na “nepredviđene okolnosti”.
Dok su Tutinci danima bez vode, a Pešterom huči vjetar umjesto struje, poslanik SDA Ahmedin Škrijelj u Narodnoj skupštini Srbije postavlja pitanja kao da se nalazi u nekoj komediji apsurda. Umjesto da pita svoje partijske drugove zašto tri decenije nisu uspjeli da poprave ni česmu u Tutinu, Škrijelj traži od ministra Usamea Zukorlića da objasni — da li se, pazite sad — “pomirio” s ministrima energetike, prosvjete i ekologije!
Apsurd je potpun: stranka koja je decenijama imala apsolutnu kontrolu nad općinom sada optužuje one koji u Tutinu nikada nisu ni imali vlast. I dok se po Beogradu izgovaraju velike riječi o “brizi za narod”, u Tutinu narod samo traži osnovno — da može upaliti svjetlo i otvoriti česmu bez molitve.
Jer, kako drugačije riješiti nestanak vode i struje nego pomirenjem? U Tutinu, izgleda, ne funkcionišu ni pumpe ni kablovi, nego samo zagrljaji i simbolične kahve ministara. Ako su dobre vibracije u Vladi, možda i vodovod poteče, a ako nije — kanisteri su spremni, kao i uvijek.
Građani su već oguglali na ovakve “performanse“ SDA. Pitanje koje bi trebalo da bude ozbiljno, pretvoreno je u poligon za samoreklamu. SDA Sandžaka, poznata po tome da je vladala Tutinom duže nego što prosječan građanin ima stabilan napon u utičnici, sada pokušava da se predstavi kao moralni korektiv svega — pa i struje.
Ali građani sve bolje razumiju da ova vrsta “političkog teatra” služi samo za odvraćanje pažnje. Kad nestane svjetla, nestane i odgovornosti, a jedino što ostaje jeste eho poslanikovih pitanja o pomirenju — dok se s druge strane ekrana čuju agregati i cvrkut svijeća po tutinskim domaćinstvima.
Ako je za SDA rješenje u “pomirenju ministara”, možda je vrijeme da se i oni pomire s realnošću — i sa činjenicom da ih narod sve manje uzima ozbiljno. Građani više ne traže čuda, samo istinu. A istina je jednostavna: Tutin nije propao juče, niti zbog nekog drugog. Tutin je propao jer su oni koji su obećali razvoj – sve vrijeme držali prekidač u svojim rukama, ali okrenut prema sebi.
Prema mišljenju političkih analitičara, riječ je o klasičnom pokušaju političke defanzive – kada stranka, suočena s rastućim nezadovoljstvom građana, pokušava preusmjeriti fokus s lokalnih problema na “vanjske faktore“. Ovakva strategija, međutim, sve teže prolazi kod stanovništva koje svakodnevno osjeća posljedice neodgovornog upravljanja.
Izostanak investicija u vodovod ali i zloupotreba prilikom izgradnje filterskog postrojenja, neodržavani elektro sistemi, neuređene ulice i nepostojeće komunalne strategije doveli su Tutin do tačke pucanja. Mještani kažu da “više ne znaju kome da se obrate“, jer institucije koje bi trebale da rješavaju probleme djeluju blokirano i bez odgovornosti.
SDA Sandžaka se, prema ocjeni sagovornika portala, danas suočava s najvećim gubitkom povjerenja u svojoj političkoj istoriji. Dugogodišnja vladavina bez rezultata stvorila je osjećaj zamora i skepticizma kod građana, koji sve glasnije traže novu politiku – onu koja donosi rješenja, a ne izgovore.
Izvor: Sandzacke.rs