U dnevnom listu “Politika” objavljen je novi tekst dr. Seida Halilovića, člana Savjeta osnivača Centra za religijske nauke “Kom”, pod naslovom “Ispod sfere dnevne politike”. U nastavku donosimo integralni objavljeni tekst objavljen u.
Kada smo svjedoci kontinuiteta socijalne i političke krize u zemlji i regionu, moramo imati na umu da u tim uslovima društvo postaje ranjivo i na marginama dnevne politike – u bitnim sferama koje se uglavnom ne primjećuju. U najdubljim sferama kognitivnog identiteta oslabljenih društava jednostavnije se realizuju procesi prenošenja složenih teorijskih i filozofskih mreža pojmova iz zemalja koje imaju političku i ekonomsku dominaciju na globalnom nivou.
Ranjivo društvo uglavnom neće moći iskoristiti svoje kulturne i teorijske kapacitete kako bi pomenute nove mreže pojmova vrednovalo i reorganizovalo u skladu sa svojim potrebama. Naprotiv, u uslovima kada je društvo oslabljeno, nove teorijske mreže pojmova lakše će aktualizovati sve logičke i skrivene implikacije svojih teorija i neometano ih nametnuti kulturnim i životnim okvirima društva u koje se prenose.
Ukoliko najstručniji autoriteti ne budu uočili identitetske izazove i krize s kojima se suočavaju u društvenom kontekstu, u skrivenim stadijima duboko ispod nivoa dnevne politike, onda će njihovo društvo nesumnjivo biti uključeno u bolne procese koji konačno vode do kulturnog poništenja. Kognitivno upozorenje koje sadrži ovaj tekst ne bi trebalo razumjeti kao poruku da se ne posvetimo iznalaženju rješenja krize u sferi dnevne politike, već da je nužno da osim toga ostanemo usredsređeni i na bitnije i skrivenije procese destrukcije u dubinama svog kulturnog i metafizičkog identiteta.
U središtu pomenutih mreža pojmova, koji su čvrsto logički povezani i u paketu se prenose u oslabljena društva, uočavamo najnovije društvene i humanističke teorije dominantnih zemalja. Njih primarno ističemo zato što su uspostavljene kao rezultat slojevitih promjena u najbitnijim saznanjima o postojanju, univerzumu i čovjeku. Ove promjene, koje se manifestuju u različitim sferama naučnog znanja, vjerovanja, kolektivnih navika i društvenog života, najprije dobiju svoju teorijsku formu u filozofskim krugovima i, nakon toga, široko se primjenjuju u sljedećim kolektivnim sferama: (1) u svakodnevnim interesovanjima i željama u životu svih članova društva, (2) u stadijumu umjetnosti i moći kolektivne imaginacije, (3) u organizacionim i praktičnim normama društvenog upravljanja i političkih struktura u društvu.
Važno je napomenuti da će svaki sloj ovog paketa međusobno povezanih pojmovnih elemenata biti funkcionalan ukoliko svi drugi dijelovi paketa budu aktivni, što znači da svaki dio ima ključnu ulogu kako u formiranju, tako i u kontinuitetu uticaja cijelog pojmovnog paketa. Drugim riječima, ako bilo koji dio ovog paketa bude diskreditovan, postaće upitno da li će i svi drugi dijelovi moći opstati i uopće biti prisutni u kontekstu društvenog uticaja.
Posljednjim objašnjenjem ni u kom slučaju ne želimo zaključiti da svi slojevi pomenutog pojmovnog paketa imaju istu vrijednost i istu dubinu uticaja. Naprotiv, neki slojevi su od principijelnog značaja, a neki drugi imaju samo formalnu vidljivost.
Dakle, sve novije humanističke i društvene teorije, koje ne budu primijećene u uslovima kontinuirane krize na nivou dnevne politike, povući će sa sobom cjelokupnu mrežu pojmova – bilo svojih principa ili implikacija – s kojima su neraskidivo logički povezane. Onaj dio iz pojmovne mreže koji ne primijeti stručna i naučna zajednica oslabljenog društva, biće svakako prisutan, ali kao skriveno i marginalno saznanje.
Suštinski je važno primijetiti da ovakva saznanja na marginama imaju kognitivni kapacitet da se premjeste u centralni dio nove kulture i da postanu uočljiva i aktivna – u svakom trenutku kada nosioci njihove pojmovne mreže, a to su pomenute nove teorije, steknu dovoljnu dominaciju u oslabljenom društvu.
Ponovićemo da govorimo o novijim društvenim i humanističkim teorijama koje su formirane u svojoj kulturnoj domovini nakon što su im filozofski principi tamo već bili ustanovljeni. Pomenute teorije utemeljene su upravo na takvim filozofskim principima i očekivano su dobile prostor da se aktivno uključe u sferu kolektivne kulture, to jest u književnost, umjetnost i životnu svakodnevicu. One zapravo pripadaju kategoriji saznanja koja su prihvaćena u centralnom stadijumu kulture i istorije zemalja savremenog Zapada zato što su se pojavila kao odgovor na njihova pitanja i potrebe, a već su bila utemeljena na prihvaćenim filozofskim principima.
Ozbiljan problem nastaje kada se ove teorije, u kontekstu neupitne autoritativnosti savremenog Zapada, premještaju u drugačije i oslabljene kulture. One u novoj kulturi neće biti odgovor na domaće potrebe niti će biti domaći kognitivni proizvod. Štaviše, pojaviće se u kulturi u kojoj njihovi filozofski principi nisu prihvaćeni na način na koji su potvrđeni na savremenom Zapadu. Šta će se onda desiti sa mnogobrojnim slojevima filozofskih principa novijih humanističkih i društvenih teorija?
Ponovićemo da su ti principi bili ustanovljeni kao uočljiv dio kulture savremenog Zapada. Ovdje, u drugačijem kulturnom stadiju, ti principi, u formi neodvojivih logičkih priključaka novijih teorija, nužno će biti prisutni, ali će biti skriveni kao saznanje na marginama.
Obratimo pažnju na to da se skrivena filozofska saznanja ovdje nalaze na marginama nove kulture, koja jeste oslabljena, ali nije iznutra prazna. Ona u sebi već sadrži određena filozofska saznanja o postojanju, univerzumu i čovjeku koja mogu biti u suprotnosti s nepozvanim, skrivenim gostom. Već sada bismo mogli formulirati početni prijedlog zaključka: novije humanističke i društvene teorije nužno će proizvesti u oslabljenim kulturama suštinske i istorijske krize, ne prvenstveno zbog svog sadržaja, već zbog svojih filozofskih principa koji, u formi skrivenog saznanja, uglavnom ostaju na marginama stručnog interesovanja i pažnje.
Složene pojmovne mreže, koje smo ovdje predstavili na najkraći i najjednostavniji način, u svakom slučaju uzrokuju ozbiljne kulturne izazove. Međutim, ako najstručniji autoriteti u oslabljenim kulturama prepoznaju ove izazove i konstruktivno se suoče s njima, izazovi će postati njihova svojevrsna istorijska prilika da aktiviraju sve kognitivne kapacitete – uključujući i one koje su sami zanemarili – u svom kulturnom stadiju kako bi rekonstruisali nova, gostujuća, saznanja u skladu sa svojim društvenim i metafizičkim potrebama.
Ako to bude naša metodološka pozicija, onda ćemo teorijske izazove savremenog života sa posebnim interesovanjem pratiti i priželjkivati čak i u uslovima kontinuirane društvene krize. U protivnom, ako gostujuće teorije i njihove skrivene saznajne principe ne budemo dočekali u kreativnom raspoloženju, nećemo imati pravo da se žalimo kada marginalni teorijski izazovi prerastu u narednim godinama i decenijama u obuhvatnu krizu identitetskih promjena i, konačno, kulturnog i historijskog iščeznuća našeg društvenog bića.
Izvor: Politika.rs