Zgrožen sam. Ne samo zbog toga što su posječena stabla u mom rodnom Prijepolju, već i zbog tišine koja je uslijedila. Drvoredi nisu samo ukras – oni su pamćenje grada, svjedoci naših šetnji, sjena pod kojom su rasle generacije. A sada ih više nema. Zašto?
Da li je ovo osveta vlasti zato što su građani samoinicijativno popravili ogradu u blizini? Ili je u pitanju još jedan hir lokalne samovolje, bez ikakvog objašnjenja? Zdrav razum ovdje više ne pomaže. U Prijepolju, izgleda, ništa više nije sveto.
Zašto Prijepoljci šute? Zašto nema otpora? Zato što je ovo možda jedina općina u Srbiji gdje su svi u vlasti. Gdje opozicija postoji samo na papiru. Gdje čuveni doktor Bato Sadović, samozvani čovjek “integriteta i digniteta“, podržava svaku odluku vlasti – pa i kada se ruši ono što je Prijepolje činilo Prijepoljem.
A predsjednik općine? Doveden, obučen, postavljen. Vode ga kao mečku po projektima koje otvara Krsto Janjušević, komesar za zapadnu Srbiju. Pribojac komanduje Prijepoljem, dok lokalni duh nestaje pod testerama i protokolima.
Gdje su sada civilne organizacije? Gdje je list Polimlje, gdje je TV Forum, gdje je FK Polimlje? Gdje su svi ti portali koji znaju da pišu o svemu – osim o onome što boli?
Ovo nije samo sječa drveća. Ovo je sječa dostojanstva. I dokle god šutimo – biće i dalje.
Autor je politikolog i novinar, osnivač i direktor Centra za istraživanje u politici Argument iz Prijepolja