Velika se prašina digla ovih dana oko navodnog otpuštanja radnice islamske vjeroispovjesti u lokalnoj prodavnici firme N sport. Ono što činjenično imamo je samo saopćenje koje je firma N sport poslala mediju koji mu se obratio. U tom saopćenju oni priznaju da dotičnoj nije produžen ugovor o radu koji je bio na određeno.
Piše: Aladin Paučinac
To zapošljavanje ljudi na određeno po Novom Pazaru je posebna priča. Ugovor na neodređeno je izgleda rezervisan samo za rijetke zvjerke u ovom gradu. Većinom za one koji se uglave na državnim poslovima.
Dalje, kažu da je to posljedica Covid pandemije i da nema veze sa njenim hidžabom. Ono, molim vas vjerujte nam na riječ. Vjerujte nama, a ne svojim očima. Pustite vaš instinkt koji vam kaže da je krajnje sumnjivo što je žena postala “višak” nakon što se pokrila. Da je to prevelika koincidencija.
Dalje, oni su mila majka koja poštuje vjerska opredjeljenja svojih radnika ma koja da su, ali eto samo ove “zamotane” će se prve naći na listi za odstrel kad postane gusto. U prilog tome govore i glasine koje kruže gradom.
Rodbina i prijatelji dotične javno govore da je postala prekobrojna nakon što se pokrila. Bilo bi dobro i da se oštećena javno oglasi kako bi smo se riješili ovih nedoumica. Ovako mi samo imamo glasine nasuprot saopćenju koje je dato pod punom materijalnom i krivičnom odgovornošću.
Ono što mi kao zajednica moramo da razvijemo kod sebe je solidarnost. Ona mora biti prije svega građanska, pa sve ostalo. Šta to znači? Da mi moramo da se borimo protiv diskriminacije u našem gradu. I da budemo načelni u tome. Da ne budemo samo protiv nje kad neko naš izvlači deblji kraj, a da nas inače to ne interesuje.
Ako mislite da je N sport u pravu, i da je rekao svu istinu o spornom slučaju, onda bez ustezanja idite kod njih i trošite svoj novac kod njih. Međutim, ako sumnjate u njihovu verziju priče nemojte ići kod njih niti kupujte online robu kod njih. Neka vaše riječi i djela budu u saglasju sa vašim mišljenjem.
Batalimo se loše prakse koju kao narod imamo da jedno mislimo, drugo govorimo a treće radimo. Jeste da će nam zbog toga u pojedinim trenucima biti teško, ali na duže staze ta praksa će nam donijeti boljitak. Ovo je važno jer je pravo na rad jedno od osnovnih ljudskih prava. U ovom našem surovom sistemu koji nije ni socijalistički, a ni kapitalistički lišiti nekog posla bez debelog i opravdanog razloga je bukvalno ostaviti ga bez hljeba.
Jer mi nemamo “arbeitsamt” pa da možemo da živimo kao ljudi od pomoći za nezaposlene. Da država daje nezaposlenima solidnu pomoć onda bi se debelo potrudila da otvara nova radna mjesta. Ovako nezaposleni ih vrlo malo koštaju.
Naši političari su tretirali pazarsku privredu kao samoniklu pojavu kojoj ne treba pomoć. Prije bi se reklo da su u njoj vidjeli ovcu za šišanje čija će vuna otići u njihove jastuke i jorgane. Pošto su je sveli na to da sada liči na insana kojeg trpija jede firme sa strane su počele da uzimaju primat. Nebitno je da li je to inostrana ili domaća firma sa sjedištem van našeg grada. U svim tim firmama rade ljudi. Ljudi koji ne moraju uopšte da poštuju pravila igre koja makar na papiru postoje u državnom sektoru.
Privatnici recimo ne daju sindikalno organizovanje, oni nemaju nikakvu obavezu da vode računa da struktura njihovih zaposlenih odslikava strukturu stanovništva našeg grada. Kada se još na sve to doda da je većinski narod u ovoj državi već 30 godina u kandžama fašizma i raspamećen sistemskim ispiranjem mozga onda je to opasan koktel. To onda dovodi do toga da su manjine u tim firmama skoro po pravilu uvijek donji.
E, o tome mi kao pojedinci, kao zajednica i naši izabrani politički lideri trebamo da vodimo računa. Jer danas je u pitanju ona, a sutra može biti u pitanju neko od nas. Ta mečka može da zaigra na svačija vrata.