Pitanje nad svim pitanjima posle najmasovnijeg protesta u istoriji Srbije 15. marta jeste – šta i kako dalje? Dok vlast iz petnih žila pokušava uvjeriti svoje biračko tijelo da je pobijedila i odsvirala kraj protesta, studenti su odgovorili da je vlast iskoristila posljednju kartu koju je imala, a da se u njihovim rukama nalaze tri špila. Više su nego jasni kada kažu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da je kraj onda kada oni to kažu.
Piše: Nenad Kulačin | Al Jazeera
Studenti su u subotu pokazali i dokazali da je predsjednik Srbije [Aleksandar Vučić] u velikoj mjeri izgubio kontrolu nad situacijom u kojoj se država nalazi. On govori o nekakvim pobjedama, EXPO izložbi, ekonomskom rastu, a na ulicama glavnog grada stotine hiljada ljudi izašlo je da jasno i nedvosmisleno iskaže nezadovoljstvo stanjem u zemlji. Taj njegov posljednji adut koji je imao u rukavu odnosi se na nasilje. Studenti su ga preveli žednog preko vode i nisu mu dozvolili da se naslađuje nad sukobom.
I dok je Vučić, s jedne strane, bio spreman žrtvovati sve ono što čini njegovu vlast već 13. godinu – svoje lojaliste, polusvijet sakriven iza fantomki i kapuljača, lažne studente, razne kriminalce i na sve to još i 300-ak traktora – zarad opstanka na vlasti, studenti, s druge strane, nisu bili voljni da s masovnošću svog protesta zaigraju taj rulet smrti. Predsjednik Srbije jeste – i doživio je debakl.
Danima je guslao o tome kako se sprema neviđeno nasilje koje je, kako se približavao 15. mart, pretvarao u državni udar, a na kraju u građanski rat. Vrijedi podsjetiti da su upravo ratovi i nasilje prirodni milje srpskih radikala koji su iznjedrili aktuelnog predsjednika Srbije.
Jasno da će se ‘pumpanje’ nastaviti
Nije tajna da ima i razočaranih, nestrpljivih, koji su očekivali neki novi 5. oktobar, ali on se, na sreću, nije dogodio, jer je predsjednik Srbije park ispred Predsjedništva napunio ljudima koji su bili spremni dati glavu za njegov opstanak na vlasti. Sada je jasno da će se „pumpanje“ nastaviti, i to, kada je riječ o studentima, sigurno mnogo jače nego što je bilo.
Vlast je na studente krenula nekim nepoznatim oružjem i to usred petnaestominutne tišine za žrtve pod nadstrešnicom. I to je, bukvalno, bio – potez očajnika satjeranog u ćošak.
Vučiću sada preostaje samo da krene u otvorenu represiju i diktaturu. Već je naložio ministarki pravde da tužilaštva procesuiraju sve koji su proteklih dana širili priču o upotrebi zvučnog topa. Gotovo da je i najavio hapšenje rektora Beogradskog univerziteta Vladana Đokića. Ne treba da iznenadi ni prijedlog da se uvede prinudna uprava na fakultetima, ali i u osnovnim i srednjim školama, koje su takođe u blokadi.
Predsjednik Srbije je u svojim govorima u proteklom periodu prijetio „kontrarevolucijom“, a u tom talasu mogli bi stradati mnogi nezavisni mediji i novinari, ali i svako ko drugačije misli od njega. Dani pred nama pokazat će koliko će daleko otići, ali drugu mogućnost sebi nije ostavio.
Studenti ne odustaju
Kada je riječ o studentima, oni će nastaviti svoje blokade. Nikakav povratak na fakultete u smislu nastavka školske godine ne dolazi u obzir dok se njihovi zahtjevi ne ispune. Kakvi su njihovi planovi i buduće akcije, za sada se ne zna.
Postoje određena očekivanja javnosti da studenti jasno i nedvosmisleno izađu u javnost s osudom predsjednika Srbije i podrškom za formiranje ekspertske vlade koja bi ispunila njihove zahtjeve. Oni za sada u javnosti govore da se o tome nisu izjasnili njihovi plenumi, da nemaju stav po tom pitanju i da nastavljaju dalje s protestima koji su nenasilni.
Studenti su pozvali građane da se, poput njih, organiziraju u zborove građana i krenu u neposredno odlučivanje. U pojedinim lokalnim sredinama već je počela priča na tu temu, poput Kraljeva, Čačka i Obrenovca, i može se očekivati da će se mnogo toga u narednim danima dešavati upravo u unutrašnjosti Srbije.
Turbulencije na političkoj sceni u Srbiji
Za to vrijeme, valja očekivati turbulencije na političkoj sceni u Srbiji.
Dio članstva Socijalističke partije Srbije (SPS), čiji je lider Ivica Dačić, ministar policije u Vladi koja je u ostavci, bio je na protestima u subotu. Branko Ružić, potpredsjednik SPS-a i čovjek koga mnogi vide kao Dačićevog nasljednika u stranci, javno je na televiziji najavio da će biti na protestu. I bio je.
Da li je Dačić htio podnijeti ostavku ili su socijalisti to tražili od njega, sve je na nivou pretpostavki i nezvaničnih priča, ali nešto se definitivno dešava u redovima stranke koja je najduže na vlasti u Srbiji. SPS se sve češće i više distancira od Vučićeve Srpske napredne stranke.
U narednom periodu možemo očekivati da svoj opstanak u koaliciji s Vučićem možda preispita i Rasim Ljajić, predsjednik Socijaldemokratske partije Srbije, koji važi za realnog političara.
Vuk Drašković, s jednim narodnim poslanikom, takođe može promijeniti stranu i lišiti Vučića podrške, bez obzira na to što više nije predsjednik stranke. Od političkih predstavnika Mađara u Srbiji ne može se očekivati okretanje leđa Vučiću, prije svega zbog Viktora Orbana. Sve ovo govori o tome da je u bliskoj budućnosti moguć politički preokret u Srbiji.
Pred Vučićem je odluka o tome hoće li predložiti novog mandatara za predsjednika Vlade ili će se ići na raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora, i to 8. juna.
Ko će i kako izaći na te izbore u situaciji studentskih blokada i nepostojanja mogućnosti da oni budu slobodni i demokratski, ne vrijedi mnogo razmišljati, naročito ako studente ne budu zanimali.
Šta god da se desi, sigurno je da Vučić više nema ni autoritet, ni legitimitet za vođenje države na način na koji je to radio godinama unazad.
Broj ljudi na ulicama je sve veći, protesti ne jenjavaju. Da li će tako i ostati, vidjet ćemo uskoro. Mnogo toga zavisi i od budućih odluka studenata, a ono što ostaje građanima Srbije jeste da i dalje imaju povjerenje u njih – i da se naoružaju strpljenjem. Uostalom, studenti su više puta naglasili da ovo nije trka na 100 metara, već maraton.
Izvor: Al Jazeera