Piše: Alen Tahirović
Obraćam Vam se ovim putem sa krajnjom ozbiljnošću i molim Vas da činjenice i zahtjeve, koje navodim, razmotrite i shvatite krajnje ozbiljno.
Na samom početku, moram da priznam da sam prilično zabrinut time što je je prošlo već trinaest dana otkako sam ja, Alen Tahirović, otac tri malodobna dječaka, suprug i sin, direktor škole i uzoran građanin, nosilac izvršne funkcije Sandžačke demokratske partije, otet od strane četvorice kriminalaca iz mjesta u kome živim, vezan, maltretiran i mučen 3 sata, a da stranka, u kojoj nosim izvršnu funkciju nije ni na kakav način reagovala, niti se oglasila da ovaj kriminalni čin osudi, a kamo li da osujeti počinioce.
U Sandžačku demokratsku partiju sam ušao čvrsto verujući u ideju da zaista možemo da napravimo bolje društvo u kome živimo, da možemo hrabro da stanemo i borimo se protiv kriminala, protiv korupcije, da ne pristajemo da budemo taoci moćnika koji sebe smatraju gospodarima života i smrti.
Vjerujem u građansku državu, vjerujem da ovaj grad, ovo mjesto i čitavo ovo podneblje može da bude mesto za život svih nas, mjesto gdje možemo pošteno i časno da radimo i da vaspitavamo svoju djecu da budu uzorni, pošteni, časni, da budu ljudi koji vole ovo mjesto i uvažavaju ljude sa kojima žive.
Ja vjerujem da dobro znate šta se dešavalo te večeri.
Vjerujem da su vam dobro poznate činjenice, okolnosti i na koji način su se odvijali svi ti nemili događaji. Smatram da nema potrebe da se osvrćem na sve te mučne trenutke jer je daleko važniji kontekst u kome se sve to odvijalo, daleko su važnije poruke koje su nama svima poslate sa tog mjesta, jer to nisu bili samo udarci pesnicama u meso jednog čovjeka koji pošteno živi od svog rada u ovom gradu; to su bili udarci u čast, u poštenje svakog građanina koji ovdje živi.
I sada, kada svi već dobro znaju da ta kriminalna grupa, koja je javnosti od ranije poznata po brojnim ilegalnim radnjama, pod svojom kontrolom drži četiri odbornika u Skupštini Sjenice, nameće se pitanje: Da li smo spremni da žrtvujemo svoju slobodu, svoju čast, svoj obraz, svoju borbu iz straha šta ovi moćnici mogu da urade?
Da li smo mi zaista slobodni građani ili taoci politika koje sprovode lokalni kriminalci. Taoci koji svoje mizerne živote žive u iluziji da smo bolji, drugačiji i da naša borba vrijedi i pravi bitnu promjenu u našem društvenom životu?
Ja vjerujem da zajedno možemo da se suprostavimo svakom organizovanom i neorganizovanom obliku kriminala i da možemo da pružimo nadu ovom narodu gradeći bolje.
Vjerujući u sve to, pozivam sve Vas da čvrsto stanemo i suprostavimo se kriminalacima koji imaju moć samo zato što smo mi to dopustili nesuprostavljanjem.
Pozivam Vas da stanemo jedni uz druge, da budemo bolji i snažniji i da primerom pokažemo da se možemo izboriti sa ovim, kao i sa svakim drugim zlom.
Pozivam vas da budete hrabri, odvažni i da ne pristajete na život u kome ćete biti taoci.
Pozivam Vas da se kao stranka javno oglasite povodom događaja koji su prethodili i ogradite od djela koja su počinjena, jer sve dok ne osudimo kriminal, mi smo dio tog kriminala.
Na kraju, u ime svoje porodice i u svoje lično ime, zahvaljujem se svima koji su mi dalii glas, koji su javno pričali o slučaju onda kada su svi uplašeno ćutali, ignorisali problem ili čak pokušavali da zataškaju sve, a time nastojali da mi oduzmu glas, pokazujući tako svoje saučešništvo u kriminalu.