Na građanskom skupu “Neću da ćutim” u Novom Pazaru nije bilo stranačkih parola, ni stranačkih zastava – ali bilo je dostojanstva, bola, hrabrosti i istine. Bilo je glasova koji nisu više mogli da šute pred nepravdom. Bilo je žena koje su podigle glas protiv sistema koji ih gazi, protiv pjesama koje ih ponižavaju i protiv lidera koji im se, svojim prisustvom, izruguju.
Piše: Teufik Tahirbegović
Činjenica da je predsjednik Srbije sjedio i aplaudirao na skupu gdje su pjevane četničke i šovinističke pjesme, nije samo politička nesmotrenost. To je poruka – i to vrlo jasna – šta ova vlast smatra dozvoljenim i prihvatljivim. No, odgovor iz Novog Pazara stigao je brzo i odlučno. I sada se svi pitamo: šta dalje?
Ono što je počelo kao spontani protest pretvara se u nešto dublje – građanski impuls koji bi mogao prerasti u pokret. Ljudi su jasno rekli: Nećemo da šutimo. Nećemo da klečimo. Nećemo da budemo saučesnici.
Očekuje se dalja mobilizacija civilnog društva, posebno mladih i žena. Inicijativa “Za zdrav Novi Pazar” već je pokazala potencijal da okuplja, organizuje i artikuliše ono što drugi godinama ignorišu: borbu za dostojanstvo i život bez poniženja.
Nije više dovoljno objaviti izglancani Facebook status u kojem se “osuđuje svaki oblik govora mržnje”. Ne, građani sada traže jasno imenovanje problema – i jasno distanciranje od sistema koji proizvodi poniženje.
Političke partije u Sandžaku, posebno one koje godinama koketiraju sa Beogradom, moraće da odluče: jesu li sa građanima ili sa režimom koji aplaudira šovinističkim porukama?
Možda je konačno došlo vrijeme da se otvori prostor za nove političke snage – iskrene, autentične i bez kompleksa.
Poziv upućen ambasadorima, posebno predstavnicima Republike Turske, ima i simboličku i političku težinu. Ako međunarodni partneri ostanu nijemi pred onim što se dogodilo, poruka će biti jednako glasna kao i pjesme koje su vrijeđale.
Zato je sada pravi trenutak za međunarodne organizacije, ambasade i institucije da pokažu da ljudska prava i poštovanje različitosti nisu samo parole koje lijepo zvuče u izvještajima.
Zemlja u kojoj je moguće biti Bošnjak bez straha
Ova kolumna nije poziv na sukob. Ovo je poziv na stvaranje Srbije u kojoj je moguće biti Bošnjak – dostojanstveno, slobodno i bez osjećaja poniženja.
Bošnjaci nisu Turci. Bošnjaci nisu građani drugog reda. I, najvažnije, Bošnjaci nisu sami.
Mnogi Srbi, pravoslavci, žene i muškarci, iz svih krajeva Srbije, osudili su ono što se dogodilo. I to je snaga ovog trenutka: u borbi za pravdu – ima nas više nego što vlast misli.
Jednom kada se izgovori istina – ona više ne može da se zaboravi. Građani Sandžaka i Novog Pazara su je izgovorili. Predsjedniče, institucije, političari – sad ste vi na potezu.
Jer ovo nije više samo pitanje uvredljive pjesme. Ovo je pitanje kakvu Srbiju gradimo.
I kao što je poručeno s skupa: “Toliko od nas, predsjedniče naš.”
Izvor: Sandzacke.rs