Tutinski trg ponovo je tema. Ne zbog nekog novog projekta, investicije ili razloga za ponos, nego zbog prizora koji govori sve što treba znati o stanju lokalne vlasti: vlasnici terasa jednostavno ne zarezuju odluke Opštinskog vijeća, svjesni da iza tih odluka ne stoji vlast koja ima kapacitet ili autoritet da ih sprovede.
Piše: Zaim Redžepović
A zašto bi ih i zarezivali?
Ova većina nije nastala na izborima. Nastala je političkom trgovinom, prevarom i preletima onih koji su glasove tražili pričom o promjenama, da bi nakon izbora pogazili datu riječ i obezbijedili koaliciju koju veliki broj građana Tutina nikada nije prihvatio kao legitimnu. Građani nisu birali ovu vlast. Dobili su je kao rezultat stranačkih dogovora sklopljenih iza zatvorenih vrata, daleko od volje glasača.
Zato danas imamo vlast bez autoriteta i većinu bez ikakve snage. Jedni donose odluke koje niko ne poštuje, a drugi im održavaju tu većinu zarad fotelja i ličnih interesa. Inspektor koji dođe da uruči opomenu, a bude otjeran, samo je simptom duže i dublje bolesti.
Općina Tutin je devastirana, prezadužena i oteta građanima. Postala je poligon i privatna firma onih koji su je “uknjižili kao nasljedstvo”, kao da im pripada po prirodnom pravu. Danas predstavlja plijen loših politika i pohlepnih pojedinaca koji je satiru bez trunke milosti i bez ikakve odgovornosti prema zajednici koja bi trebala imati koristi od njenog postojanja.
Na ličnom nivou, ne treba trošiti energiju na prepucavanja i dokazivanja. Jedni drugima dugujemo određenu razinu pristojnosti i tu razinu treba sačuvati. Ali što se politike tiče, tu je sve kristalno jasno i ne treba posebnih objašnjenja.
Jasno je ko se obogatio od politike. Jasno je ko ne zna raditi drugi posao osim mešetariti po stranačkom mulju u kojem je nekako uvijek isturen. Jasno je ko je protiv vlasti samo do izbora i prve prilike da joj se priključi. I jasno je ko je zaista, principijelno i dosledno, protiv ovakve vlasti u našem gradu.
Ne mora se izgovoriti nijedna gruba riječ da bi oni koji imaju pameti razumjeli. Sve smo vidjeli. Sve se vidi. A tutinski trg, koji mnogi s razlogom i dalje nazivaju trgom opranih para, ostaje vjerni odraz onoga što se godinama događa s ovim gradom i njegovim institucijama.
Ono što je nekada bilo zamišljeno kao simbol urbanog života i zajedničkog prostora, danas sve više liči na prostor u kojem se mjeri snaga neformalnih dogovora, a ne snaga institucija. Takvo stanje ne nastaje preko noći, nego kao rezultat dugogodišnjeg popuštanja, političke trgovine i odsustva stvarne odgovornosti.
Tutinski trg zato nije samo prostor. On je mjera odnosa snaga. Mjesto na kojem se vidi koliko institucije vrijede kada prestanu da budu poštovane.
Stavovi izrečeni u tekstu su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije.