Kako da uguši proteste, odsvira kraj obojene revolucije i proglasi pobjedu, jedina je tema kojom se vlast u Srbiji danas bavi. Osmjelio se režim čak i na protivzakonitu upotrebu soničnog oružja kako bi skršio otpor, uvjeren da je to obavio bez otisaka prstiju. I sad kao vrhunski cinizam stižu istražitelji ruskog FSB-a koje je pozvao Vulin da utvrde da li je, protiv demonstranata u Beogradu, upotrijebljen zvučni top.
Vesna Mališić, uvodnik za Nedeljnik Radar
Poslije 15. marta vlast se koncentrisala na pokušaj da konsolidira režim još prljavijim sredstvima. Aktivirala je prijetnje, potkupljivanja, ucjene, klevete, javna i tajna zastrašivanja, pa i nezakonita prisluškivanja u kojima traži bilo kakav detalj pogodan za kompromitaciju. Obračun sa studentima u blokadi ostavila je blatu tabloida, a ona se usmjerila na profesore. Prisjetio se, izgleda, režim starog Titovog recepta iz 1968. “udarite ih po stomaku“, kojim je počeo tadašnji progon i izgon grupe profesora Filozofskog fakulteta zbog njihove solidarnosti sa studentima. Uzmite profesorima plate da biste ih pokorili. Ostavite njihove porodice bez hljeba da bi napustili studente i izašli iz protesta. Naterajte ih da odustanu, da se ponize, da biraju između principa, uvjerenja i gole egzistencije. Ako neće, onda, na primjer, Aleksandar Vučić nazove dekanu Filozofskog fakulteta iz Niša Nataliju Jovanović kriminalkom i nju sutradan žena na ulici napadne nožem.
U toku je brutalno lomljenje prosvjete i univerziteta. Svim sredstvima. Glavna meta trenutno je rektor Vladan Đokić kako bi, vjeruju, čitava tvrđava otpora brže pala. Kao prethodnica državne hajke izređali su se profesionalni agitatori da zahtijevaju njegovo hapšenje. Veoma brzo u pogon za progon stavljena je cijela politička vrhuška. Najprije je Ana Brnabić objasnila kako iza obustave rada na fakultetima stoje dekani, a prije svega rektor Beogradskog univerziteta Vladan Đokić. Optužila ga je da krši Ustav i zakone i diskriminiše studente koji žele da uče. Pa je Darko Glišić, ministar u ostavci i visoki funkcioner vladajuće partije, do kraja obavio zadatak: “Ako u ovoj državi bude bilo vladavine prava i institucije budu radile svoj posao, rektor Đokić mora da bude uhapšen. Uzima novac iz državne kase, a igra se sa sudbinom ljudi i uzima toj djeci godinu dana života.“ Rektor je za njega “lice zla“ regrutovano još 1991. u Americi dok je bio na magistarskim studijama, “pa su ga onda probudili nekoliko decenija kasnije, da završava neke poslove, ili ga je već služba preuzela“.
Mnogo puta do sada vlast je surovim hajkama i besprizornim lažima uspijevala da natera ljude da odustanu. Sada se nada da će direktnim prijetnjama uspjeti da slomi rektora Đokića. Onda može da krene u obračun po fakultetima i školama i aktivira prljavštine koje je o mnogima pripremila. A Vučić ima i lični razlog za posebnu surovost prema univerzitetskoj javnosti prema kojoj nikada nije krio prezir. Sjećate li se kada je 2015. napisao autorski tekst Moj odgovor njima i požalio se da za svoje velike historijske zamisli nema podršku elite. Nekoliko godina kasnije u autorskom tekstu Elita i plebs bio je još eksplicitaniji. Poručio je narodu da ga elita ponižava, a da ga samo on brani. Da su za elitu predstavnici plebsa krezubi i neobrazovani, za njega superiorni. Poručio im je da on cijeni marljivost i znanje a ne diplome. I konačno da oni preziru Srbiju, a on njih.
Vučiću se sada pruža prilika da se osveti univerzitetskoj javnosti zato što ga nikada većinski nije prihvatila. I pokušaće tu priliku što surovije da iskoristi. Simbolično, rektor je danas brana toj nadirućoj represiji i golom nasilju.
Izvor: Radar