U Srbiji je 22. jula, uz prisustvo Aleksandra Vučića državnog vrha, održana svečana proslava otvaranja dionice autoputa Pakovraće–Požega. Događaj je obilježen u režiji tabloida Informer, uz četničke pjesme, alkohol i poruke koje više podsjećaju na mitinge devedesetih nego na modernu evropsku Srbiju. U tom tonu, emitovana je i pjesma “Turkinja se pred džamijom klela da je samo Srbina voljela”, što je izazvalo ogorčenje Bošnjaka u Sandžaku.
Autor: Teufik Tahirbegović
Iznuđene reakcije bošnjačkih zvaničnika, političkih organizacija i vjerskih zajednica umalo su izostale. Da nije bilo pritiska kritičke javnosti i lokalnih medija sve bi vjerovatno prošlo ispod radara bošnjačkih predstavnika. Islamske zajednice, ženske organizacije bošnjačkih političkih stranka i predstavnici u organima republičke vlasti iz Sandžaka, izrazili su osudu.
Među njima i predsjednik Stranke pravde i pomirenja (SPP) i član Vlade Srbije Usame Zukorlić, koji je izjavio da “izražava duboku zabrinutost i neslaganje sa uvredljivim pjevanjem o muslimankama i džamijama u programu TV Informera”.
Na prvi pogled, njegova reakcija može djelovati odmjereno i odgovorno. Ali samo na prvi. Jer Zukorlićev izostanak direktne kritike na račun predsjednika Srbije – koji je bio prisutan na događaju – nije slučajan. U njegovoj izjavi nema imena, nema poziva na ličnu odgovornost. Umjesto toga, čujemo birokratski vokabular zabrinutosti i “poziva na razmatranje”.
To je isti onaj politički obrazac koji je Zukorlić pokazao u gostovanju Klix studiju kada je voditeljici, na pitanje da li Vučić polarizuje Srbiju, odgovorio: “Vama je u Sarajevu Vučić kriv za sve”. Time je ne samo branio srbijanskog predsjednika, već je pokušao relativizirati njegovu političku odgovornost za sve ono što danas čini atmosferu netrpeljivosti, etničke distance i nacionalističkog narativa.
Zukorlićev stav, kako tada, tako i danas, govori o dubokoj političkoj vezanosti za režim Aleksandra Vučića. Njegova stranka funkcioniše kao konstruktivni saveznik vlasti, a njegov politički opstanak zavisi upravo od resursa, pozicija i prostora koje mu taj režim omogućava.
I zato, umjesto jasnog moralnog i političkog stava – dobijamo izbjegavanje odgovornosti i odmjerene rečenice krojene da sačuvaju “balans”. Balans između vjere i lojalnosti, između naroda i vlasti, između istine i karijere.
Šta bi Usame Zukorlić rekao danas o toj svojoj izjavi da je “Vučić Sarajevu kriv za sve”? Najvjerovatnije ništa novo. Ili bi je pokušao umotati u objašnjenja o “kontekstu”, “taktici”, “pogrešnom tumačenju”. Ali ono što ne bi uradio jeste – distancirao se od Vučića.
Jer ne može. Jer to ne smije. Jer je previše toga izgrađeno upravo na tišini, kalkulaciji i bliskosti s režimom.
U vremenu kada se bošnjačkom narodu u Srbiji ponovo pjevaju pjesme koje vrijeđaju čast, vjeru i pamćenje, izgovor da “Sarajevo Vučića krivi za sve” ne zvuči kao politička analiza – nego kao moralna kapitulacija.
Izvor: Sandzacke.rs