Bezbjednost novinara i incidentni događaji prema novinarima i medijima se uglavnom vezuju za postupke i teške izjave predstavnika vlasti prema kritički nastrojenim novinarima.
Jedan od najugroženijih novinara u BiH je svakako Filip Mursel Begović, godinama gotovo svakodnevno izložen pritiscima, prijetnjama i uvredama. Organizovano ga napadaju tabloidni mediji u vlasništvu ili pod uticajem političara, koji su saradnici stranih ambasada i onih koji rastaču sve bitne segmente ustavnog ustrojstva Bosne i Hercegovine.
Sistemske mjere i principijelne osude esnafskih udruženja izostaju, što pokazuje ukorjenjeno licemjerje i duple aršine. Jedan od onih koji neistomišljenike targetira na društvenim mrežama je predsjednik “Naroda i pravde“ i odnedavno ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković.
Njegovo obilježavanje Filipa Mursela Begovića kao mete za praćenje ili za odstrel (engl.: target – meta), urađeno je u saradnji a vjerovatno i koordinaciji sa spletkarošima koji još uvijek njeguju avazovštinu, a koja se poput pandemije širi na sve ono što je bošnjačko.
Termin “avazovština”
Inače, termin avazovština je u javni prostor uveo Ivan Lovrenović, definirajući 2003. godine avazovštinu kao fenomen i “kao simbol u kojemu se utjelovljuju sve najlošije osobine beskrupuloznoga političarenja, kameleonskoga služenja svim režimima, sistematskoga ogrešivanja o temeljne postulate žurnalističke profesije (vjerodostojnost, provjerljivost, istinitost…), a katkad bogme i najsurovijih metoda javnoga linča.
Da se i ne govori o onim višim razinama uređivanja i uređivačke filozofije, koje podrazumijevaju profesionalno osmišljeno promicanje općih društvenih i kulturnih vrijednosti. Za “Avaz“ i avazovštinu – terra incognita…”
Nakon aktivnog učešća u javnom linču publiciste i novinara Filipa Mursela Begovića čini se da će avazovštinu zamijeniti konakovićevština.
Izvor: Stav.ba