U Rožajama su Bošnjaci šutke prisustvovali atentatu na vlastiti identitet. Još gore – sami su ga organizovali. Svečano, pod reflektorima.
Piše: Teufik Tahirbegović
U Rožajama je podijeljena zlatna plaketa. Nagrada, kažu, za doprinos istini. A zapravo – priznanje za sistematsku laž. Ismet Azizi, čovjek koji tvrdi da Bošnjaci Sandžaka nisu narod nego “albanska sjena”, dobio je zlatnu plaketu.
Na čelu ceremonije – bivši muftija Abdurrahman ef. Kujević, predsjednik Upravnog odbora Instituta za historiju, demografiju i antropologiju Sandžaka (IHDAS). Onaj koji je trebao biti duhovni štit, postao je medaljon na grudima negatora. Učtivo, svečano, s osmijehom. Kao da nije riječ o poricanju nas samih.
Azizi godinama zagovara tezu da smo “asimilirani Albanci“. Da nismo ono što osjećamo, govorimo, pamtimo i vjerujemo. Njegovi tekstovi i istupi nisu akademski prijedlozi — oni su planski zahvati u srce našeg identiteta.
I sad je nagrađen. Od koga? Od Instituta za historiju, demografiju i antropologiju Sandžaka. Ispred koga? Ispred bošnjačke javnosti.
Uz čiju šutnju? Uz šutnju Abdurrahmana ef. Kujevića. Učesnika. Potpisnika. Svjedoka. Čovjek, koji briše naše ime, postao je naš “naučni saradnik”.
Efendija Kujević će vjerovatno reći da ne dijeli mišljenje Azizija. Da je to “nagrada za dokumentarce o genocidu”. Ali, zar ima čiste vode iz prljavog izvora?
Kad identitet negatora krasi tvoju svečanu binu, tvoje riječi postaju nijeme, tvoja misija postaje dvosmislena, a tvoja čestitost – na prodaju. Ovdje nije u pitanju samo pogrešan izbor gosta. Ovdje se radi o strategijskoj normalizaciji poricanja.
Jer ako negator bošnjačkog identiteta dobije priznanje uz našeg duhovnog autoriteta, šta to govori mladima koji traže svoje korijene? Ko štiti pamćenje naših žrtava? Ko čuva granicu između dostojanstva i poraza?
Ovo nije samo politička ili akademska greška. Ovo je udarac na osjećaj naroda. Nijedan genocid, nijedna suza, nijedna mezarska tišina, ne smije biti korištena da se pod njom potpišu oni koji brišu naše ime.
Zato ovo nije priča o Aziziju. On radi ono što smatra svojom misijom. Ovo je priča o nama, i o tome ko nas iznutra gura ka nestanku.
Mi ne tražimo neprijatelje iz vana. Mi se još uvijek oporavljamo od izdaja iznutra. Ali mi i pamtimo. I govorimo. I zapisujemo – za historiju izdaja!
Izvor: Sandzacke.rs