Nakon prve godine drugog mandata Donalda Trumpa na mjestu predsjednika SAD-a, koji je započeo 20. januara 2025. godine, većina svijeta se pita kako će “preživjeti” preostale tri godine s čovjekom kod kojeg je jedino predvidljivo da je nepredvidljiv, a nepoštovanje normi jedino pravilo.
Piše: Fadil Hadžiabdić
Donald Trump je na vlast došao u osnovi obećavajući jačanje američke ekonomije vraćanjem proizvodnje na njeno tlo, ali i vanjsku politiku koja će značiti izolacionizam i neučestvovanje u tuđim ratovima.
Najjednostavnije bi Trumpovu vanjsku politiku bilo moguće opisati kao politiku kombinovanog vojnog, političkog i ekonomskog nasilja gdje uopće ne postoji nešto što bi i na oko se činilo kao osjećaj odgovornosti prema idejama međunarodnog prava, pravde, ali i bilo kakvog morala. Trump u stilu razjarenog bika razara osnove na kojima je svijet uspostavljen nakon 1945. godine, iako su glavni arhitekt takvog globalnog poretka bile upravo Sjedinjene Američke Države. Očito je da je Trump spreman uništiti ono što su gradile generacije državnika uključujući i ideju diplomatije kako bi nahranio ideju vlastite veličine stvarajući svijet haosa od kojeg se demokratije možda nikada neće oporaviti.
Jedna od prvih ideja Donalda Trumpa po dolasku na vlast odnosila se na Pojas Gaze gdje je Izrael u punoj mjeri provodio genocid. Trump je početkom februara na konferenciji s Benjaminom Netanyahuom poručio da će SAD preuzeti Gazu i upravljati njome, a Palestince preseliti negdje drugo. Od Gaze je obećao stvoriti Gaza Rivijeru, raj za bogate, a budućnost Palestinaca je bilo etničko čišćenje. Ovom planu se usprotivio ostatak svijeta, a nakon toga je i Trump, barem kako se trenutno čini, ostavio ideju po strani. U Gazi se trenutno održava krhko primirje, gotovo svakodnevno prekidano izraelskim ubistvima, a Trump sebe želi vidjeti na čelu Odbora za mir koji treba upravljati ovom teritorijom.
Svoj prezir prema ideji odgovornosti za postupke i pravu Trump je pokazao i uvođenjem sankcija tužiteljima i sudijama Međunarodnog krivičnog suda u Hagu zbog podizanja optužnice protiv Benjamina Netanyahua zbog ratnih zločina u Pojasu Gaze.
Da se odlično slaže s onima koji jednako preziru pojam “prava”, pokazao je Trump i na primjeru Ukrajine. Od neugodnog dočeka i svađe s Volodimirom Zelenskim u Bijeloj kući, preko prekida isporuke oružja i obavještajnih informacija, Trump je pokazao da nema interesa za očuvanje teritorijalnog integriteta Ukrajine, a da je Putinu spreman predati i one dijelove koji su oružjem odbranjeni.
U junu je Izrael izvršio agresiju na Iran izvodeći terorističke napade na rukovodstvo i zračne napade širom države. Trump se priključio napadu operacijom “Midnight hammer” i bombardovanjem iranskih nuklearnih postrojenja. Ono što je jasno jeste da iranski nuklearni kapaciteti niti zalihe obogaćenog uranija nisu uništeni, iako se Trump hvalio time da je okončao nuklearni program Irana. Javnost se već prilično navikla da postoji prilična razlika između činjenica i “Trumpovih činjenica”.
U namjeri da od zapadne hemisfere stvori zonu isključive američke imperijalne dominacije u stilu proteklih stoljeća Trump se obrušio na Venecuelu, Panamu, Meksiko, Kolumbiju, Kubu, Grenland, ali i Brazil.
Trump je u kaubojskom stilu izvršio agresiju i oteo predsjednika Venecuele Nicolasa Madura i njegovu suprugu koji sada čekaju suđenje pred američkim pravosuđem. Također, američka mornarica vrši gotovo nekontrolisane smrtonosne napade na čamce na osnovu samo sumnje da prenose drogu, a često se izvode i tzv. double tap napadi koje pravnici karakterišu kao izvansudska ubistva.
“Uspješna” otmica Madura je očito dala krila Trumpu koji je odmah po operaciji otvorio više novih frontova prijeteći redom: Kolumbiji, Kubi, ali i Meksiku. Poseban šok u Evropi izazvalo je aktiviranje pitanja Grenlanda.
Po pitanju Grenlanda, Evropljani su se osjećali kao zabrinuta familija u pjesmi Đorđa Balaševića “Legenda o Gedi Gluperdi”.
“Bilo je tih slučajeva već i ranije da je neko zemlju potrošio i razbuc'o al’ da je neko našu zemlju razbuc'o to još nismo doživljavali”, govori se u pjesmi.
Neki Evropljani su sa zadovoljstvom gledali bombardovanje Irana, drugim možda i nije bilo previše krivo zbog otmice Madura, ali kada je Trump počeo “civilizovanoj” Danskoj prijetiti moguće i vojnom silom po pitanju Grenlanda Evropa se našla u šoku. S jedne strane vojna i politička ovisnost o SAD-u, a s druge opasnost ne samo geopolitičkog poniženja nego i stvarnog gubitka suvereniteta nad teritorijom.
Kada nije prijetio vojnom silom ili je koristio, Trumpova omiljena politička batina je bilo korištenje carina. Carinama je Trump prijetio čitavom svijetu, Kini je uveo u jednom trenutku carine od preko 100 posto, a Brazilu je uveo carine od 50 posto zbog suđenja njegovom političkom savezniku Jairu Bolsonaru. Carinama je udario i po evropskim državama jer se odupiru njegovoj okupaciji Grenlanda. Carine su postale omiljeno sredstvo provođenja političkih ciljeva za Trumpa.
Na domaćem planu, Trump je pokazao jednaki prezir prema pravnim normama i samovolju u stilu vladanja “država, to sam ja”, potpisujući rekordan broj izvršnih uredbi. Tako je osim ideoloških pitanja u SAD-u, kroz DOGE odjel smanjio broj zaposlenih u javnim službama, a posebno drago oružje su mu postali ICE agenti u borbi protiv “ilegalne imigracije”.
Trumpu nije mrsko bilo ni domaćim gradovima prijetiti američkom vojskom, pa je Minnesoti zaprijetio slanjem vojske pozivajući se na “Zakon o ustanku” koji bi mu to omogućio.
Od ostalih djela Donalda Trumpa valja napomenuti i da je bombardovao Hute u Jemenu, Nigeriju i Siriju.
Trump je nakon samo godinu drugog mandata kao predsjednik SAD-a pokazao se kao agent haosa i činilo bi se da mu je inspiracija bio lik Petyra Baelisha iz popularne serije Game of Thrones i njegov neslužbeni moto “Chaos is a ladder” “Haos su ljestve”, jer Trumpova politika jeste politika haosa. Ipak, svijet bi trebao da strahuje od toga koliko je haos Trump spreman prouzrokovati u sljedeće tri godine kako bi ispunio svoj san o Nobelovoj nagradi za mir koja bi možda na par dana nahranila njegov neograničeni ego.
Izvor: Klix.ba