Kao najskuplja vojna simulacija ikad izvedena vježba “Milenijski izazov 2002” je trebala testirati najnovije tehnologije američke vojske ali se pretvorila u namještaljku kada su crvene snage (Iran) počele pobjeđivati.
Američka vojska kao jednu od vodećih sposobnosti na osnovu kojih ostvaruje vojne uspjehe, nerijetko navodi upravo simulacije stvarnih ofanzivnih operacija.
Kompjuterizirani modeli scenarija i aktera predstavljaju ključni parametar u procjeni vojne snage SAD-a i drugih država uz mogućnost boljeg razumijevanja potencijalnih poteza protivnika. U tom pogledu u ljeto 2002. godine pokrenuta je najveća i najskuplja vojna simulacija američke vojske pod nazivom “Millennium Challenge 2002”. Cilj ove vježbe bilo je testiranje nove američke vojne doktrine pod nazivom “Operacije usmjerene na postizanje efekata” i “Brze i odlučne vojne akcije”.
Akteri vježbe bili su Plave i Crvene snage od čega su Plave snage predstavljale američku vojsku dok su Crvene imale ulogu zemlje u Perzijskom zaljevu sa vojnim efektivima koji imitiraju Iran. Plavim snagama je komandovao general-pukovnik Burwell B. Bellom dok je OPFOR-om odnosno snagama protivnika Crvenih komandovao general Paul Van Riper.
Simulacija je predstavljala kombinaciju stvarnih vojnih pokreta i vježbi na terenu i kompjuterskih simulacija za razradu ratnih scenarija. Vježba je razvijana tokom dvije godine i koštala 250 miliona dolara, uz angažman 13.500 pripadnika vojske koji su učestvovali sa 17 lokacija za simulaciju i devet lokacija za obuku.
Kako je krenulo?
Scenario simulacije je uključivao sprečavanja pristupa i uskraćivanja područja, a smješten u svijet 2007. godine. Američki Plavi tim vodilo je 350 oficira na čelu sa general-pukovnikom B.B. Bellom, protiv OPFOR-a Crvenog tima od 90 ljudi koji modeliraju protivnika, a u početku bi ga predvodio Van Riper.
Združena komanda je odabrala Van Ripera da vodi OPFOR, vjerujući da je, budući da je “podmukao tip” i “praktičan, solidan i profesionalni ratnik”, on najbolji mogući kandidat. OPFOR, za koji se široko smatra da predstavlja iračku ili iransku vojsku, imao je pažljivo pripremljen plan kampanje, čiji je krajnji cilj bio očuvanje vladajućeg režima crvenog tima i smanjenje prisustva plavih snaga u regiji.
S druge strane, Plavi tim je također imao plan kampanje, koji je uključivao osiguranje brodskih puteva, eliminaciju OPFOR-ovih postrojenja za oružje za masovno uništenje i prisiljavanje crvenog vladajućeg režima da odustane od svog cilja regionalne hegemonije.
Ono što je posebno značaja zbog cjelokupnog razvoja događaja na vježbi jeste i to da je general Van Riper već jednom bio komandant timu Crvenih u vježbi ranije u kojoj su mu uništene snage tehnologijom koja do tada nije bila operativna u američkoj vojsci, na što je on uložio prigovor.
Na vježbi “Milenijski izazov 2002” poteze generala Van Ripena su nadzirali oficiri iz tzv. “Bijele ćelije” koja je kontrolisala cjelokupnu simulaciju. Objema stranama je bilo dozvoljeno da premjeste svoje snage noću, tokom čega nijedna strana nije mogla započeti napad. Ali najvažnije je da je, dok je Crveni tim trebao koristiti samo ograničen skup vojnih sposobnosti za koje se predviđalo da će ih imati 2007. godine, Plavim snagama je bilo dozvoljeno da imaju sve sposobnosti.
Težak poraz Plavih
Tim Plavih šalje ultimatum od osam tačaka od čega je posljednja tačka formalna kapitulacija i pad crvenog režima. General Van Riper je znao da njegova vlada ne može prihvatiti ovaj ultimatum, također pretpostavljajući da Plavi tim temeljem američke vojne doktrine neće krenuti u intervenciju prije dolaska borbene grupe nosača aviona. Znajući da će Plavi ukoliko uđu u zaljev prvi napasti, Van Riper je preduhitrio njihove planove napavši prvi sa krstarećim raketama, dronovima i kamimaza-torpedima flotu Plavih.
Ishod je bio zastrašujući jer je u jednom napadu uništeno 19 brodova plavih uključujući i nosač aviona.
“Cijela stvar je bila gotova za pet, možda deset minuta”, zaključio je Van Riper. Znajući da nakon propasti napada s mora kreće amfibijski desant marinaca na zemlju Crvenih, general Van Riper je znao da će to biti učinjeno velikim avionima V-22 Osprey zbog čega je spremio sisteme protuzračne odbrane koji bi sigurno uništili veliki broj letjelica. Međutim, od tog trenutka Bijela ćelija počinje mijenjati pravila igre zbog neočekivanog poraza američke vojne doktrine.
Tada Van Riperu biva naređeno da sva svoja oružja za protuzračnu borbu mora ostaviti na vidnim dijelovima teritorije kako bi je lakše uništile Plave snage, čime bi se omogućio nesmetan desant Plavih iz zraka. Kada je Van Riper tražio da hemijskim oružjem uništi iskrcane snage Plavih, iz Bijele ćelije mu je i to zabranjeno. Da simulacija bude dodatno kontroverzna pobrinula se Bijela ćelija koja je vratila Plavima sve uništene brodove.
Kada je Van Riper otišao kod da se požali, rečeno mu je: “Igrate netipično. OPFOR nikada ne bi uradio ono što ste vi uradili”.
Nakon svih izmjena general Van Riper se povukao sa funkcije glavnokomandujućeg Plavih snaga. Kao posljedica svega navedenog Plavi tim je postigao većinu ciljeva svog plana kampanje uništavajući zračne i pomorske snage Crvenih, osiguravajući pomorske rute i zauzimajući ili neutralizirajući imovinu crvenog režima za oružje za masovno uništenje.
Kontroverze nakon simulacije
Namještanje najskuplje vojne simulacije u historiji američke vojske vrlo brzo je dospjelo u javnost koja je prokazala vojni establišment na čelu sa ministrom Donaldom Rumsfeldom da uređuju uvjete američke vojne pobjede.
“Ratne igre obično nisu korumpirane, ali cijela ova stvar je bila prostituirana, bila je to prevara s ciljem da se dokaže ono što su oni htjeli dokazati“, izjavio je Van Riper.
Upravo je general Van Riper optužen da neovlašteno dijeli vojne tajne dok je general Bell koji je komandovao Plavim snagama dodatno unaprijeđen. S druge strane, ova simulacija je pokazala brojne slabosti i prednosti američke vojske budućnosti uz napomenu da prepotentni i preambiciozni pristup u kombinaciji sa slobodnom inicijativom protivnika, mogu poraziti i tehnološki bitno nadmoćnije snage.
Izvor: Klix.ba