Nije neuobičajeno da pišem ove retke da vidim razumijem li nešto dok pišem, ali oni svaki put otežavaju. Morao sam napraviti dijagram kako bih pojasnio profil teroriste koji je ubio pet ljudi u Magdeburgu u Njemačkoj. On je iz Saudijske Arabije, ali nije podnosio fanatični islamizam te je čak postao ateista. Kao da nije.
Godine 2006. je otišao u Njemačku i oni su ga prihvatili kao izbjeglicu, naravno, ali je tamo počeo viđati previše muslimana. Postao je islamofob, čak je pozivao na zatvaranje granica. Ukratko, mrzio je i Nijemce, smatrao je da se Evropa islamizira. Na kraju se divio masakrima u Sjedinjenim Državama, simpatizirao ekstremno desnu stranku AfD i postao fan Elona Muska. Postao je pomalo neonacista.
Svi znamo šta bi nacista učinio Arapu poput ovog čovjeka, ali to nije bio problem za njegov vlastiti razvoj. Uostalom, povrh svega, ovaj naizgled ludi tip je bio i psihijatar. Tačnije, u bolnici u Bernburgu, koja je za vrijeme nacista bila centar za istrebljenje invalida i inferiornih. Tamo im je spomenik, inače bi to čuo u kafani, ali ni to nije utjecalo na njegovo obraćenje (a nije on jedini, AfD je prva stranka u ovom gradu). Kako god bilo: na kraju je počinio tipičan napad islamističkog fanatika, a rekao je da je sve suprotno.
U svakom slučaju, AfD je otada porastao u anketama, čini se da koliko god ovaj čovjek i tada insistirao na tome da je neonacista, mnogi se ne varaju: bio je imigrant. Sve je to neshvatljivo, ali jedno je jasno: kad se sumnja, danas svi ludi idu u istom smjeru, dominantna je to atmosfera, ono što je u zraku je mržnja i nasilje.
S tim u vezi, prisjetio sam se odlomka iz prekrasne knjige Patricka Leigha Fermora, “Vrijeme darova“, koji govori o njegovom putovanju pješke Evropom 1934. godine kada je imao 18 godina. U Njemačkoj se sprijateljio s nekim dječacima svojih godina. Jedan od njih, najzabavniji, pozvao ga je da prespava kod njega, a kada je ušao u njegovu sobu bila je to neka vrsta nacističkog muzeja, sa zastavama, fotografijama, plakatima (Hitler je bio na vlasti godinu dana). Imao je ispeglanu SA uniformu i pištolj. Kad mu je posjetitelj rekao da je atmosfera pomalo klaustrofobična, mladić se nasmijao i rekao da je to trebao vidjeti godinu dana ranije: sve su bile komunističke zastave, srpovi i čekići, Staljinovi portreti. Tada je krenuo u borbu s nacistima, rekao je kroz smijeh, ali kada je Hitler došao na vlast shvatio je da je on njegov čovjek.
Ovih dana grlite svoje najdraže, posebno one najsmirenije, najnormalnije, jer razumni ljudi nemaju cijenu. Manje se pojavljuju u vijestima, ali ih je puno više, težište usred meteža. I tako moramo nastaviti, trpeći ludilo svijeta, neznalice, usijane glave, arogantne i nasilnike koji postaju sve više i više u modi, dajući sve od sebe da sačuvamo zdrav razum, nadajući se da ćemo dočekati kraj sljedeće godine sigurno i zdravo.
Izvor: El Pais