Deset godina kasnije, mnoga pitanja ostala su bez odgovora. Da li je tragedija mogla biti spriječena i zbog čega niko nije odgovarao za smrt sedmoro ljudi? Da li je zbog političke promocije vladinih funkcionera napravljen niz propusta? Da li je afera helikopter bila obrazac po kome je vlast SNS-a rješavala sve naredne krize? To su samo neka od pitanja za goste jutarnjeg programa “Probudi se” Petra Boškovića, tadašnjeg načelnika uprave za odnose s javnošću Ministarstva odbrane i člana predsjedništva stranke Srbija centar, te advokata i nekadašnjeg povjerenika za informacije od javnog značaja Rodoljuba Šabića.
U vrijeme nesreće, Bošković je bio načelnik uprave za odnose s javnošću Ministarstva odbrane. Vodio je konferenciju za novinare na kojoj su se tadašnji načelnik Generalštaba Diković i generali Bandić i Živak obratili medijima. On sada otkriva da li su u tom trenutku bili svjesni svoje odgovornosti i kako je to izgledalo.
Tadašnji načelnik Generalštaba Diković je u prvom obraćanju medijima izjavio da će u roku od sedam dana objelodaniti sve podatke vezane za pad helikoptera i da će odgovorni biti kažnjeni. To se ipak nije dogodilo, te Bošković sada analizira gdje je zapelo.
Podsjećamo da je jedina presuda povodom pada helikoptera donesena sedam mjeseci poslije nesreće, kada je Vojni disciplinski sud dvojici generala, Ranku Živaku i Predragu Bandiću, zbog disciplinskih prestupa zabranio napredovanje u službi u trajanju od jedne, odnosno dvije godine. Vojni disciplinski sud je poništio 2016. prvostepenu odluku i postupak vratio na početak.
Tih godina, Šabić je bio na mjestu povjerenika za informacije od javnog značaja. Istraga je trajala, ili je bar tako izgledalo, gotovo 15 mjeseci, da bi poslije toga tužilaštvo saopštilo da neće optužiti nikoga i da tu nema osnova da bilo ko bude gonjen. Šabić sada komentariše kako je moguće da za smrt sedam ljudi nema odgovornih.
Dva istraživačka portala su krenula sa legitimnim zahtjevima da dobiju uvid u spis, konkretno, da vide bilješku koja sadrži razloge zbog kojih je beogradski tužilac rekao da nikoga neće goniti. Pravo tužioca je njegovo diskreciono pravo da goni ili ne goni nekoga za krivična djela. To diskreciono ovlašćenje nije bez limita, nije to stvar slobodne volje, to je stvar činjenica i bitnih okolnosti. Prema tome, kada odluči da neće goniti, on treba javnosti da iznese razloge. Zahtjev je bio potpuno legitiman, ali je ipak odbijen. Povjerenik je u oba slučaja doneo rješenje u kojem je naložio da se to omogući. To nije učinjeno i pored obavezujućeg rješenja povjerenika. Izrekao sam dvije novčane kazne tužilaštvu. Ni nakon toga nije postupano po rješenju. Tu ima jedna interesantna stvar. I u tom slučaju je beogradski tužilac tražio od Republičkog tužioca da napadne tužbama Povjerenika, da traži poništaj tog akta jer sam, navodno, i tu povrijedio nekakav zakon i ugrozio nekakav javni interes. Međutim, republički tužilac se u tom slučaju nije odlučio da podigne optužnicu.
Tokom akcije spašavanja bolesne bebe iz Novog Pazara napravljen je niz propusta. Nije ispoštovana vojna procedura, već je general Bandić po ideji tadašnjeg ministra zdravlja Lončara i na zahtjev ministra odbrane Gašića izdao nalog posadi da krene u akciju spašavanja bebe iako nije bilo vremenskih uslova za to. U vrijeme kada izdaje nalog, Bandić je bio na godišnjem odmoru.
Deset godina kasnije, nema ni krivične ni političke odgovornosti. Cijela akcija, ispostaviće se, sprovedena je radi političke promocije tadašnjih ministara. Bošković komentariše da li svi treba da se pomire sa tim.
Zanimljivo je da je u međuvremenu general Bandić postao član Srpske napredne stranke. Bošković je tada komentarisao da je vlast ozbiljno zadužila Bandića i da mu je pomogla nakon afere helikopter.
Nakon vijesti da je general Predrag Bandić postao član Srpske napredne stranke (SNS), bivši načelnik Uprave za odnose sa javnošću Vojske Srbije Petar Bošković rekao je za naš portal da bi za njega bilo iznenađenje da Bandić nije pristupio ovoj stranci. Napominje da je vlast „ozbiljno zadužila“ Bandića i da mu je pomogla nakon afere helikopter.
“Svako leti svome jatu. Vlast je ozbiljno zadužila Bandića, žalosno je reći, ali čudno bi bilo da je bilo gdje drugdje otišao. Oni su ga izvukli iz afere sa helikopterom. Nije mi iznenađenje što je otišao kod njih, kažem još jednom, svaka ptica leti svome jatu. Oni su od njega napravili generala, štitili su ga, poslali su u Brisel na službu“, rekao je Bošković u izjavi za Nova.rs.
U to vrijeme, novinari su pokušavali da saznaju razloge zbog kojih niko nije kriv za pad helikoptera, tražili su da vide bilješku koja sadrži razloge zbog kojih je beogradski tužilac rekao da nikoga neće goniti, ali im to ni poslije Šabićeve intervencije kao povjerenika za informacije nije omogućeno. On sada pojašnjava da li to znači da su mu ruke bile vezane.
Mediji su u noći tragedije izvijestili da je helikopter sletio, da ga je dočekao ministar zdravlja Zlatibor Lončar, iako je letjelica pronađena nekoliko sati kasnije srušena na livadi nedaleko od aerodroma. Gosti „Probudi se“ daju svoj sud: zna li se ko je obavijestio novinare da je helikopter sletio i da je akcija spašavanja životno ugrožene bebe bila uspješna.
Javnost je bila uznemirena tvrdnjama dvije komisije da je primarna odgovornost bila na Omeru Mehiću koji je, kako tvrde, imao alkohol u krvi. Šabić komentariše da li je bilo najlakše svaliti krivicu na nekoga ko ne može da se brani.
Dakle, ni u ovom slučaju, kao ni kasnije u rušenju u Savamali, nije bilo odgovornosti za one koji su dali nalog. Podsjetimo, u Savamali je sva krivica svaljena na šefa smjene u policiji koji je jedini osuđen zbog nezakonitog rušenja u Savamali.
Šabić dodaje i da li je moguće da se poslije svega ipak dođe do pravde za nastradale, da se pokrene neki novi postupak koji bi utvrdio ko je kriv.
Deset godina kasnije, i dalje ne postoji obilježje na mjestu pogibije, a na uglednu i iskusnu posadu bačena je ljaga. Bivši načelnik uprave za odnose s javnošću Ministarstva odbrane dodaje može li se to ispraviti.
Zanimljivo je da je Omer Mehić, koji je upravljao helikopterom koji se srušio, upravljao letjelicom kojom je tadašnji premijer Vučić prevezen do Feketića kada je iz snježnih nanosa navodno spašavao putnike iz automobila. Sjećamo se slike kako maltene otima iz naručja dijete roditeljima. Bošković analizira da li se u to vrijeme smatralo da je to dobra ideja i promocija, pa su i ministri u Vladi željeli da nešto slično urade sa slanjem helikoptera po bolesnu bebu i pripremanjem svečanog dočeka na civilnom aerodromu…
Poslije pada helikoptera, Aleksandar Vučić, koji je u to vrijeme bio premijer Srbije, rekao je da preuzima odgovornost za tragediju vojnog helikoptera kod Surčina, da bi i on poslao helikopter po dijete da su ga pitali i da ne da Gašića ni Lončara. Mnogo puta je poslije toga izgovorio da ne da svoje ljude. Gosti TV Nova ističu da li je afera helikopter bila obrazac po kome je vlast SNS-a, ispostaviće se, rješavala sve naredne krize.
Gašić je smijenjen tek naredne godine zbog seksističkih poruka novinarki Zlatiji Labović, sklonjen sa funkcije na dvije godine, a onda je postao direktor BIA. Danas je ponovo ministar odbrane.
Deset godina kasnije, Gašić je ponovo na čelu ministarstva odbrane. Bošković priznaje da li mu je poznat sistem po kome se stvari zakuvavaju na terenu pred skup 15. marta. Najavljuje se nasilje, oko predsjedništva se pravi živi zid, dovoze se traktori i vojna vozila. Imamo ponovo i bivše pripadnike rasformirane JSO. Kao neko ko je radio u tom sistemu odbrane, on sada komentariše kako mu izgleda ovo dizanje tenzija.
Pad helikoptera u Surčinu
Tog 13. marta 2015. godine, vojni helikopter poleteo je iz Novog Pazara za Beograd, da bi se spasio život tek rođenoj bebi jer sanitetsko vozilo zbog odrona nije moglo da nastavi put. I pored loših vremenskih uslova, posada predvođena majorom pilotom Omerom Mehićem kreće u akciju spašavanja. Dijete preuzima u Raškoj i nastavlja let ka Beogradu. Zbog kiše i magle, letjelica je neko vrijeme kružila iznad Beograda, pokušavajući da bezbjedno sleti, da bi se nešto prije ponoći izgubila sa radara. Tonski zapis razgovora posade i kontrolora leta otkriva šta se dešavalo kobne večeri.
U nesreći je život izgubilo sedam osoba: beba porodice Ademović stara pet dana iz Novog Pazara, anestetičar iz Novog Pazara Miroslav Veselinović, ljekar Dževad Ljajić, mehaničar letač Ivan Miladinović, zastavnik Nebojša Draić, pilot kapetan Milovan Đukarić i pilot major Omer Mehić.
Kako su ranije mediji pisali, transport bebe iz Novog Pazara za Beograd inicirao je tadašnji ministar zdravlja Zlatibor Lončar, dok je za vojni dio te akcije, odnosno angažovanje vojnog helikoptera, bio zadužen tadašnji ministar odbrane Bratislav Gašić. Komandant vazduhoplovne brigade, general Predrag Bandić, koji je u to vrijeme bio na godišnjem odmoru, daje nalog pilotu Mehiću da i pored loših vremenskih uslova poleti sa posadom kako bi prevezao životno ugroženu bebu. Mediji su javljali da je letjelica sletjela, da je beba spašena, da je letjelicu dočekao ministar Lončar, međutim, helikoptera na aerodromu nije bilo.
Ono što danas nije poznato jeste zbog čega je pilotu Mehiću rečeno da, svega 20 minuta prije slijetanja, sleti na Aerodrom „Nikola Tesla“, a ne na VMA. Svega 15 mjeseci nakon pada, Više javno tužilaštvo saopštilo je da neće biti pokrenut krivični postupak protiv osoba koje su učestvovale u izvršenju zadatka, ali i da komisije nisu utvrdile da je to djelo izvedeno iz nehata ili sa umišljajem. Kako su tada saopštili, u predistražnom postupku ustanovljeno je i da je u lancu komandovanja bilo propusta, ali da oni nemaju krivično-pravnu težinu, već eventualno disciplinsku.
Nakon spašilačke akcije, koja se 13. marta 2015. godine završila katastrofom, nizala su se pitanja – zašto je uprkos nepovoljnim vremenskim uslovima helikopter poleteo ka Raškoj, zašto se zaputio ka Beogradu, a ne ka nekom bližem odredištu, te kako su i zašto vodeći medijski portali uoči tragedije objavili vijest da je helikopter Vojske Srbije spasio bolesnu bebu.
Formirane su dvije komisije, no i prije nego što su počele sa radom, tadašnji premijer Vučić amnestirao je ministre odbrane i zdravlja od optužbi i pitanja da li je spašavanje bebe iskorišćeno za političku promociju.
“Uradili su ono što bi svaki normalan čovjek uradio. Ja preuzimam svaku vrstu odgovornosti na sebe. Ja bih, da su me pitali, rekao – idite spasite to dijete“, rekao je tada Vučić.
U nastavku je odbijen zahtjev opozicije za formiranjem skupštinskog Anketnog odbora koji bi utvrdio okolnosti pada helikoptera, da bi mjesec dana kasnije Ministarstvo odbrane objavilo priloge iz izvještaja komisija, uz audio zapise komunikacije kontrole leta i posade helikoptera.
Kao osnovni uzrok pada, naveden je ljudski faktor. Tako je krivica svaljena na poginule pilote, uz dodatak u jednom od izvještaja da im je pronađen i alkohol u krvi.
Iako je premijer ustao u njihovu odbranu, te obećao da će Tužilaštvo ispitati svaku vrstu krivične odgovornosti, vojni analitičar Aleksandar Radić već tada je bio uvjeren da ni moralno-politički, a ni sudski epilog ovaj slučaj neće dobiti.
“Onoga trenutka kada je predsednik Vlade, a sadašnji mandatar Aleksandar Vučić rekao da ne da ministre, priča o uzrocima i posljedicama pada helikoptera Mi-17 je završena. Već kada su pokrenuti predistražni postupci, svaki posmatrač je mogao da pretpostavi da će se čekati da se situacija razvodni, da se zaboravi i da će se u pogodnom momentu, kada krene letnja sezona saopštiti kako nema osnova za nastavak postupka. I to dolazi svega dva dana posle nabavke sva helikoptera, a poruka je jasna – pao je jedan, dobili ste dva. I stavlja se tačka”, navodi Radić.
Izvor: Nova.rs