Od početka američko-izraelskog rata 28. februara, iranske vlasti dosljedno plasiraju narativ o tome da je otkrivena i razbijena ogromna mreža stranih obavještajnih operacija.
Iranski državni i proiranski mediji izvijestili su o valovima hapšenja u više pokrajina, često povezujući pritvorenike s Mossadom, CIA-om ili povezanim mrežama.
U nekim slučajevima, ova hapšenja su kulminirala pogubljenjima, uključujući pojedince optužene za planiranje oružanih napada u Teheranu upotrebom improvizovanih lansirnih sistema.
Ovaj obrazac nije prošao potpuno nezapaženo izvan iranskih medija. Izraelski i međunarodni izvještaji priznali su iranske javne tvrdnje o velikim hapšenjima povezanim sa stranim obavještajnim mrežama, često ih tretirajući sa skepticizmom.
Upornost i obim ovih objava sugeriraju nešto strukturiranije od izoliranih incidenata. Iranski zvaničnici ne reagiraju samo na ratnu paranoju, već oni uokviruju kontinuirani obavještajni sukob koji prethodi sadašnjem ratu, ali se dramatično intenzivirao od njegovog početka.
Ova razlika je važna. Ako čak i dio ovih hapšenja odražava stvarne mreže, onda je dubina prodora stranih obavještajnih službi u Iran vjerovatno bila daleko veća nego što je javno priznato, a njeno otkrivanje sada signalizira ozbiljno narušavanje operativne tajnosti.
Da li je Mossadova strategija u Iranu propala i prije nego što je počela?
Jedan od najjasnijih pokazatelja strateškog neuspjeha proizlazi iz samog izraelskog izvještavanja.
Istrage objavljene u izraelskim medijima opisuju dugo razvijan plan, koji je navodno uključivao koordinaciju Mossada, za izazivanje unutrašnjih nemira u Iranu putem kurdske invazije iz Iraka.
Koncept je bio jednostavan, a to je kombinirati vanjski vojni pritisak s unutrašnjom fragmentacijom, gurajući Iran prema sistemskoj nestabilnosti.
Ali plan nije propao na bojnom polju. Propao je prije nego što je uopće mogao početi.
The Times of Israel izvijestio je 29. marta da je plan napušten nakon curenja informacija, regionalnog protivljenja i oklijevanja među kurdskim frakcijama, te da je na kraju procijenjen kao “preopasan” za nastavak.
Još znakovitije, u istom izvještaju citirani su izraelski zvaničnici koji su plan opisali kao “imaginaran” i “pun rupa”, uprkos tome što je politički predstavljen kao gotovo zagarantiran put do destabilizacije.
Ovo je ključna tačka – kolaps nije bio samo rezultat vanjskog otpora, već i pogrešne unutrašnje procjene.
Curenje informacija međunarodnim medijima oduzelo je operaciji element iznenađenja. Iran je odgovorio jačanjem odbrane, povećanjem pritiska na kurdske grupe i mobilizacijom diplomatskog otpora. Cijeli okvir se raspao prije same provedbe.
Ono što je predstavljeno kao strateški proboj sada se, čak i u izraelskim izvještajima, čini kao duboko kompromitiran plan.
Postoje li dokazi o propustima usmjerenim na izraelske obavještajne podatke?
Paralelno s prijavljenim neuspjesima na terenu, kibernetički incidenti otvorili su nova pitanja o otpornosti izraelskih obavještajnih sistema.
Haaretz je 30. marta izvijestio da je hakerska grupa “Handala”, povezana s Iranom, objavila materijal preuzet s privatnog Gmail računa bivšeg šefa Mossada Tamira Parda, opisujući to kao dio šire kampanje usmjerene na izraelske bezbjednosne zvaničnike.
U izvještaju se navodi da je grupa tvrdila kako materijal otkriva osjetljiv obavještajni sadržaj, uključujući navodne operativne detalje. Sam propust je, u svakom slučaju, značajan.
Otkrivanje, bilo ono ograničeno ili značajno, komunikacije povezane s bivšim direktorom Mossada signalizira promjenu u obavještajnom pejzažu, gdje izraelske ličnosti više nisu samo agenti u sjeni, već sve više i mete razotkrivanja.
Izraelski izvještaji su također povezali istu grupu s ranijim operacijama usmjerenim na visoke političke ličnosti, uključujući bivšeg premijera Naftalija Bennetta, Ayelet Shaked i Netanyahuovog šefa kabineta Tzachija Bravermana, pojačavajući ideju o kontinuiranoj i prilagodljivoj kampanji.
Ova kampanja nije ograničena samo na izraelske ciljeve. Američki zvaničnici potvrdili su da je privatni e-mail račun direktora FBI-a Kasha Patela kompromitiran u kibernetičkom napadu koji se pripisuje istoj mreži, pri čemu je navodno pristupljeno stotinama e-mailova i ličnih datoteka, koje su djelimično i objavljene.
Grupa je preuzela odgovornost i za šire kibernetičke poremećaje, uključujući napade na infrastrukturu povezanu sa SAD-om i korporativne sisteme, pozicionirajući svoje operacije kao dio šireg napora odmazde povezanog s ratom.
Uzeti zajedno, ovi incidenti sugeriraju da se obavještajni sukob više ne ograničava samo na tajne operacije unutar Irana.
Zašto izraelski i američki narativi sada pokazuju pukotine?
Kako je rat napredovao, u izraelskom i američkom diskursu došlo je do primjetne promjene.
Rana retorika o izazivanju unutrašnjeg kolapsa u Iranu uglavnom je izblijedila. Izraelsko rukovodstvo je ublažilo očekivanja, udaljivši se od samouvjerenih predviđanja o nestabilnosti režima.
Ova promjena se direktno odražava u izraelskom medijskom izvještavanju. Times of Israel izvijestio je krajem marta da je premijer Benjamin Netanyahu priznao nesigurnost, navodeći da ne može biti siguran da će se iranska javnost pobuniti, što je implicitno priznanje da su početne pretpostavke možda bile pretjerane.
Istovremeno, izraelski izvještaji ukazali su na frustraciju unutar vladajućih krugova nakon propasti ključnih planova. Neuspjeh koncepta kurdskog upada, u kombinaciji s nedostatkom unutrašnjih previranja, očigledno je iznudio stratešku rekalibraciju.
Dok su raniji narativi naglašavali neizbježne promjene, trenutni diskurs je oprezniji, fragmentiraniji i sve više usmjeren na obuzdavanje ishoda, a ne na njihovo oblikovanje.
Takve promjene se rijetko dešavaju bez razloga. One obično odražavaju dublje strateške reevaluacije potaknute događajima na terenu.
Otkrivaju li iranski uzvratni udari nešto više?
Osim obavještajnih podataka i tajnih operacija, samo bojno polje nudi tragove.
Iranski raketni uzvratni napadi više puta su ciljali osjetljiva područja u Izraelu, uključujući zone povezane sa strateškom i industrijskom infrastrukturom.
Budući da su izraelske vlasti ograničile izvještavanje o mjestima udara, puni obim i tačna priroda mnogih napada ostaju nejasni. Ipak, javni snimci, požari i ograničeni izvještaji koji su se pojavili ukazuju na to da su neki napadi dosegli vrlo osjetljiva područja, uključujući glavne industrijske zone na sjeveru i jugu.
Ostaje otvoreno pitanje da li je ovo definitivan obavještajni propust ili šira strateška greška u procjeni.
Ali ono što postaje sve jasnije jeste sljedeće – tajni rat unutar Irana, nekada zamišljen kao put do brze transformacije, sada pokazuje svoja ograničenja i posljedice.
Da li je ovo krah Mossadove strategije prema Iranu?
Razvoj situacije ukazuje na nešto dublje od izoliranih neuspjeha.
Godinama se izraelska strategija prema Iranu temeljila na nizu pretpostavki kao što su one da se može aktivirati unutrašnji otpor, da tajne operacije mogu oslabiti državu iznutra i da će kontinuirani pritisak stvoriti sistemske pukotine.
Te pretpostavke se nisu ostvarile. Umjesto toga, svjedočimo razotkrivanju špijunskih mreža, propasti centralnog plana destabilizacije, širenju iranskih kibernetičkih operacija i kontinuiranoj sposobnosti Irana da strateški uzvrati.
Gledajući cjelovito, ovi događaji ukazuju na širi strateški neuspjeh.
Dugogodišnji pristup Mossada Iranu, izgrađen na tajnom prodoru, unutrašnjoj destabilizaciji i obavještajnoj nadmoći, ne samo da nije uspio postići svoje ciljeve, već je i doveden u pitanje na načine koji nisu bili predviđeni.
Ironija je zapanjujuća. U trenutku kada je izraelska obavještajna služba nastojala mapirati, infiltrirati i oslabiti Iran iznutra, čini se da upravo Iran sada posjeduje oštrije i konkretnije razumijevanje samog Izraela, piše The Palestine Chronicle.