Komisija za slobodu vjere Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini objavila je izvještaj koji upozorava na zabrinjavajući porast institucionalne antimuslimanske mržnje i islamofobije u entitetu Republika Srpska (RS). Dokument, temeljen na analizi rasprava u Narodnoj skupštini Republike Srpske (NSRS) održanih 12. i 13. marta 2025., ukazuje na sistemsku diskriminaciju Bošnjaka te poziva domaće i međunarodne institucije na hitnu reakciju.
U središtu izvještaja nalazi se teza da islamofobna retorika nije slučajna, već namjerna politička strategija usmjerena na destabilizaciju ustavnog poretka Bosne i Hercegovine (BiH) i marginalizaciju jednog od njezinih konstitutivnih naroda.
Komisija je izvještaj podnijela javnosti i relevantnim institucijama zbog eskalacije govora mržnje koji se artikulira na najvišim razinama vlasti u RS-u. Cilj je dokumentirati i analizirati institucionaliziranu islamofobiju, s fokusom na dvije sjednice NSRS-a u martu 2025. godine, te upozoriti na kontinuitet političke netrpeljivosti prema Bošnjacima.
Izvještaj ne samo da evidentira problem, već i predlaže pravne i političke mjere za zaštitu od diskriminacije, doprinoseći globalnim naporima u borbi protiv vjerske netrpeljivosti.
Sjednice NSRS-a bile su obilježene raspravama o Nacrtu novog ustava Republike Srpske, dokumentu koji izaziva ozbiljne ustavne kontroverze jer osporava Dejtonski mirovni sporazum. U tom kontekstu, retorika narodnih zastupnika poprimila je agresivan ton, prikazujući Bošnjake i islam kao prijetnju srpskom identitetu i suverenitetu RS-a. Ovaj diskurs nije izoliran – on je dio šireg političkog plana koji koristi strah i podjele kao alate za ostvarivanje secesionističkih ciljeva.
Izvještaj dolazi usred političke krize u BiH. Milorad Dodik, predsjednik RS-a, osuđen je 2025. na godinu dana zatvora i šestogodišnju zabranu obavljanja javnih funkcija zbog potpisivanja zakona kojim se ne priznaju odluke Ustavnog suda BiH i Ureda visokog predstavnika (OHR). Presuda se temelji na izmjenama Krivičnog zakona BiH iz 2023., koje je donio visoki predstavnik Christian Schmidt, a Dodikovi advokati najavili su žalbu.
Unatoč osudi, Dodik nastavlja s prijetnjama, uključujući i one o upotrebi sile, dok NSRS priprema rezolucije i zakone s potencijalno secesionističkim implikacijama.
Sjednice od 12. i 13. marta bile su ključne. Rasprava o novom ustavu poslužila je kao platforma za izražavanje ekstremnih stavova. Naprimjer, premijer RS-a Radovan Višković izjavio je: “Neće moći da učestvuju, odmah da kažem, stranke sa sjedištem u Sarajevu, nego ovdje iz Republike Srpske, predstavnici naroda koji ovdje žive i koji hoće ovdje da ostanu i da žive u miru s nama”, čime je eksplicitno isključio Bošnjake iz političkog života RS-a ako dolaze iz Federacije BiH.
Izvještaj se temelji na kombinaciji kvalitativnih metoda: analizi diskursa, pravnoj evaluaciji i usporedbi s međunarodnim standardima ljudskih prava. Primarni izvor podataka su transkripti i snimci sjednica NSRS-a, a analiza je provedena prema kriterijima OSCE-a, Vijeća Evrope i UN-ovih stručnjaka za slobodu vjere. Ti kriteriji uključuju javni govor koji širi mržnju prema muslimanima, stereotipizaciju Bošnjaka kao nasilnih ili ekstremističkih, negiranje njihovih političkih prava te korištenje historijskih mitova za podsticanje straha.
Osim transkripata, korišteni su ustavni dokumenti BiH, međunarodne konvencije poput Europske konvencije o ljudskim pravima te izvještaji o islamofobiji u Europi. Ovakav pristup omogućio je identifikaciju problematičnih izjava i njihovo pozicioniranje u širem kontekstu.
Da bismo razumjeli današnju islamofobiju u RS-u, moramo se vratiti u prošlost. Tokom Agresije na BiH (1992.–1995.), antimuslimanska propaganda bila je ključni dio ratne strategije bosanskih Srba. Bošnjaci su prikazivani kao “Turci” i “fundamentalisti”, što je opravdavalo masovne zločine, uključujući Genocid u Srebrenici 1995.
Nakon rata, diskriminacija je nastavljena kroz administrativne prepreke za povratnike, marginalizaciju u javnom sektoru i negiranje prava na jezik i obrazovanje. Politički narativi o “odbrani srpske zemlje od islamskog fundamentalizma” i dalje su prisutni, a današnji govori u NSRS-u odražavaju isti obrazac.
Analiza rasprava u NSRS-u otkriva kako je antimuslimanska mržnja postala normalizirani dio političkog diskursa. Zastupnici koriste dramatične metafore i historijske paralele za demonizaciju muslimana. Potpredsjednica NSRS-a Anja Ljubojević izjavila je: “Lovit će nas ko zečeve, kako su počeli. Završit ćemo kao hrišćani u Siriji. Jel vi to hoćete? Da nosimo fesove i dimije ovdje”, upozoravajući na navodnu prijetnju islamizacije.
Slično, Radovan Višković tvrdi: “Šta je bilo sa Srba iz Sarajeva? Koliko danas ima Srba u Sarajevu? Manje od 3%. Znate kakva imaju prava? Da se poturče”, implicirajući da su Bošnjaci prisilno islamizirali Srbe.
Bošnjake se često kategorizira kao unutarnje neprijatelje. Višković je dodao: “Ali treba unijeti strah, uhapsiti predsjednika, premijera i predsjednika skupštine i onda će sve leći, a onda ćemo mi proturiti taj zakon”, sugerirajući da su Bošnjaci dio zavjere protiv RS-a. Poslanica Milica Ijačić uputila je osobni napad na bošnjačkog zastupnika: “Vi, kolega Salkiću, izgleda mrzite ono srpsko u tom nazivu, vjerovatno zato što vas boli ona trunka srpskog porijekla koju ste nekad u istoriji pogazili”, implicirajući da Bošnjaci nisu autentična nacija, već “izdajnici” srpskog identiteta.
Retorika također relativizira ratne zločine. Poslanica Biljana Petković izjavila je: “I samo da pitam Vukanovića, imate li vi stav o Ratku Mladiću? … Trebate davati izjave u federalnim medijima. U Sarajevu – ne u Istočnom, nego u ovom bliskoistočnom Sarajevu”, koristeći rasističke stereotipe i glorificirajući osuđene ratne zločince.
Srđan Mazalica, pak, tvrdi: “Mi smo dosta stradali za osnivanje Republike Srpske, a i stradat ćemo opet ako bude trebalo”, ignorirajući odgovornost za prošla zbivanja.
Opozicija i saveznici Bošnjaka etiketiraju se kao “izdajnici”. Predsjednik NSRS-a Nenad Stevandić rekao je: “I šta je motiv zašto vas toliko vole u Federaciji, zašto obiđete za dva dana sve federalne medije i naspete toliko vatre protiv svoje zemlje?”, optužujući kritičare za nelojalnost. Ova retorika stvara klimu straha i polarizacije.
Islamofobna retorika iz NSRS-a ima ozbiljne posljedice. Povratnici u RS-u žive u strahu i izolaciji, suočeni s institucionalnom diskriminacijom. Bošnjačka zajednica osjeća nesigurnost jer se njihovo prisustvo konstantno dovodi u pitanje. Naprimjer, Viškovićeva izjava: “Bošnjaci dobili u miru, sve ono što nisu u ratu”, implicira da su Bošnjaci nepravedno privilegirani, produbljujući osjećaj neprihvaćanja. Retorika koja Bošnjake prikazuje kao prijetnju narušava multietničku koegzistenciju i otvara prostor za potencijalne sukobe.
Izvor: Bosna.hr