Krajem prošle sedmice, Izrael je pokrenuo ničim izazvanu ilegalnu agresiju protiv Irana. Prvobitni cilj je vjerovatno bio da se pokrene bitka koja bi se mogla obuzdati, ali sada se čini da je cilj pokušaj promjene režima. Ako američko-izraelski savez zaista želi uništiti Iran, na pomolu je nezamisliva situacija.
Piše: Robert Inlakesh
Kako se situacija stalno razvija, davanje preciznih predviđanja o bilo čemu je uzaludan poduhvat, ali svi znakovi upozorenja koji su doveli do rata koje danas vidimo mogu nam pomoći da bolje razumijemo širu sliku.
Posljednjih nekoliko mjeseci pisao sam članke za Palestine Chronicle u kojima sam tvrdio da će Izrael predvoditi napad na iranski program nuklearnog oružja, također napominjući da je navodna “svađa” između Donalda Trumpa i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua bila ništa više nego pozorište.
Proratni istraživački centri
Napominjem ovo, ne da bih se hvalio predviđanjem, jer nisam jedini koji je došao do ovog zaključka, već da bih istakao svoje razmišljanje, koje bi također moglo pružiti određenu jasnoću usred tekućeg rata protiv Irana.
Čitajući šta su govorili proratni istraživački centri u Washingtonu, bilo je jasno da je poruka bila manje-više ujednačena: Iran je slab, sada je vrijeme da se napadnu njihova nuklearna postrojenja u bici koja se može obuzdati.
Fondacija Heritage, koja je najutjecajniji istraživački centar tokom Trumpove administracije, objavila je 22. maja sažetak od šest stranica u kojem je navela da Izrael i SAD mogu “efikasno okončati iranski nuklearni program bez značajnih civilnih žrtava” i “odvratiti značajnu odmazdu”.
Nije slučajno da je u naslovu dokumenta korištena fraza “mir kroz snagu”, što je upravo retorika Trampove administracije danas.
Zatim su tu bili proizraelski istraživački centri poput Washingtonskog instituta za bliskoistočnu politiku (WINEP) i Fondacije za odbranu demokratija (FDD), koji su oba odigrali ključnu ulogu u prisiljavanju SAD-a na njihov ilegalni rat za promjenu režima u Iraku 2003. godine.
Antiiranska propaganda
Oba ova istraživačka centra su u osnovi rekla istu stvar. Čak je i Atlantsko vijeće širilo antiiransku propagandu s ciljem da se uruše pregovori SAD-a i Irana o nuklearnom programu.
Pored ovoga, čitajući između redova i Trumpovih i Netanyahuovih izjava, postalo je jasno da će SAD dozvoliti Izraelcima da predvode napad na Iran. S druge strane, izraelska kopnena operacija u Gazi pokazala se kao neuspjeh i pokazala je nedostatak kopnenih kapaciteta.
Izraelci su nastojali voditi svoj “rat na 7 frontova”, za koji se Benjamin Netanyahu zakleo da će ga dovesti do “potpune pobjede”, ali nije uspio uništiti nijednog od protivnika s kojima je ratovao, već se umjesto toga suočio s intenzivnim unutrašnjim pritiskom.
Izraelski premijer je iz krugova moći izbacio sve one koji su govorili protiv, zamijenivši ih poslušnicima i ličnim saveznicima, sve kako bi osigurao da on vodi donošenje izvršnih odluka.
Pa gdje bi sve ovo moglo odvesti?
Iako sam tvrdio da će Izrael pokrenuti napad na iranski program nuklearnog naoružanja, a istovremeno će pokušati i atentate na visoke zvaničnike, njihov početni napad je otišao daleko iznad onoga što se moglo zamisliti. Stoga su moji prethodni zaključci pogrešni.
U pokušaju da ostvari početnu propagandnu pobjedu, a istovremeno baci u haos lanac komandovanja iranske vojske, Izrael je digao u zrak civilnu infrastrukturu u Teheranu. Tel Aviv je uspio ubiti visoke iranske komandante i, do danas, deset nuklearnih naučnika, ali je pritom počinio i masakre nad civilima. Ovo je sve promijenilo.
Slike žena i djece zarobljenih pod ruševinama, video mrtvog malog djeteta koje leži na ulicama Teherana, to više nikada neće napustiti misli iranskog naroda.
U to vrijeme, razgovarao sam s četiri vojna analitičara, od kojih su trojica ranije bila dio američke vojske, i svi su dali procjene da će Iranu trebati između 2 i 5 dana da se oporavi od početnog udarca, što je bila konzervativna procjena.
Šahov sin šokirao čak i BBC
Šokantno, Iranci su uspjeli ne samo zamijeniti svoje ubijene vođe i vratiti u operativnu funkciju svoju protivzračnu odbranu, već i pokrenuti razoran raketni napad na Tel Aviv, sve u roku od 15 sati.
Neselektivna priroda izraelskih napada ubila je otprilike 400 Iranaca, od kojih su većina civili. To je izazvalo reakciju unutar Irana, čak i od protivnika vlade, gdje se narod sada protivi izraelskom napadu.
Sin svrgnutog iranskog šaha, svrgnutog u narodnoj pobuni 1979. godine, već je dva puta održao govore u kojima očajnički poziva Irance da svrgnu vladu. Do sada, uprkos mnogim starim videosnimcima koji se dijele na internetu, nije bilo antivladinih protesta.
Šahov sin je čak šokirao BBC braneći bombardovanje vlastitog naroda, jednostavno tvrdeći da Izrael nije namjeravao ubijati civile. On je otvoreno marioneta Izraela i SAD-a. Većina njegovih pristalica koncentrirana je u iranskoj dijaspori i nekim bogatim predgrađima Teherana.
Izgleda kao da je iranska prva serija udara na Izrael potresla Izrael do srži jer su se sve prethodne procjene oslanjale na iransku suzdržanost, koja je, čini se, bačena u vjetar kada je drugi civil ubijen u Teheranu.
Iako bi Izraelci mogli ostvariti više taktičkih pobjeda na terenu u Iranu, ovaj sukob je do sada pokazao da je Islamska Republika vojno superiornija. Ustvari, da nije stalnog dotoka američkog oružja i logističke podrške, Izraelci ne bi bili u stanju da nastave svoju ofanzivnu kampanju.
Jedino područje gdje režim u Tel Avivu svakako cvjeta je, međutim, obavještajna sfera. Čini se da hiljade špijuna i plaćenih agenata rade za Mossad, što je otkriveno od početka rata.
Mossadovi agenti
Ovi iranski saradnici s Izraelom izvodili su napade dronovima, navođenim raketama, pa čak i napade automobilima-bombama. Druga aktivnost kojom se ovi agenti bave je podmetanje požara tokom izraelskih napada kako bi se stvorio dojam da su zračni napadi veći i uspješniji nego što zaista jesu.
Ono što se sljedeće dešava je donekle neograničenog obima, ali je važno napomenuti da bilo kakvo učešće SAD-a možda neće na kraju nanijeti bilo kakve odlučujuće udarce Iranu. Ustvari, svi pokazatelji ovdje ukazuju na to da bi se Teheran mogao brzo oporaviti od američkog napada.
Kada je SAD koristio svoje bombardere B-2 za bacanje municije za uništavanje bunkera na raketne baze u Jemenu, nisu ih uspjele uništiti. U Iranu će se ovi B-2 avioni morati suočiti sa mnogo sofisticiranijim sistemima protivzračne odbrane koji bi ih mogli prisiliti da ispaljuju svoje rakete sa većih udaljenosti i učine napade manje efikasnim. U Jemenu, SAD je i dalje podbacio, uprkos tome što nije bilo prijetnje da će oboriti njihove avione.
Iran, s druge strane, ima mnogo karata koje nije odigrao. Hezbollah i irački PMU još nisu ušli u rat, nafta se i dalje prevozi kroz Hormuški moreuz, a američke baze u regiji ostaju netaknute iranskim raketama.
Još postoji mogućnost da se ovo završi diplomatskim rješenjem, ali su šanse trenutno vrlo male iz više razloga. Dakle, umjesto toga, čini se da je eskalacija trenutna putanja.
Plan sa SAD-om
Ili je Izrael u stanju potpunog raspada ili je spreman da sprovede sljedeće korake u dobro uhodanom planu zajedno sa SAD-om. Svi pokazatelji sada ukazuju na opciju broj jedan, zbog čega bi i SAD mogao biti uvučen.
Iranci posjeduju ogromne zalihe balističkih raketa i mogu voditi dug, iscrpljujući rat ako bude potrebno. Izrael, s druge strane, bit će gotovo u potpunosti bez raketa protivzračne odbrane u roku od dvije sedmice i potpuno će biti izložen talasu za talasom balističkih raketa novih modela.
Korpus islamske revolucionarne garde (IRGC) već objavljuje saopćenja u kojima tvrdi da je to odgovor na masakre nad narodom Gaze. Ukoliko dođe do bilo kakvog dogovorenog rješenja, vrlo je moguće da Teheran uključi prekid vatre u Gazi kao jedan od svojih uvjeta.
Ako se ovo pretvori u širi regionalni rat, na kraju će i Hamas i Hezbollah igrati veću ulogu, kao i jemenski Ansarallah i irački PMU. Nije pretjerano reći da bi umjesto promjene režima u Teheranu, režim u Tel Avivu mogao biti onaj koji se suočava s kolapsom. S druge strane, postoji i opasnost od iznenadne upotrebe nuklearnog oružja od Izraela.
Pravi cilj Izraela je oduvijek bio promjena režima u Iranu. Ipak, regionalne i međunarodne sile to neće podržati. Rusija, Kina, Turska i Pakistan imaju lični interes da spriječe Iran da postane nova Sirija ili Libija.
Umjesto da spriječi Iran da proizvede nuklearno oružje, ovaj sukob bi zapravo mogao učiniti upravo suprotno, natjerati naciju koja nije težila proizvodnji bombe da je nabavi u odbrambene svrhe. U svakom slučaju, ovo je bio nepromišljen i opasan ilegalni rat – agresija koji su pokrenuli Izraelci, a koji vjerovatno neće dobro završiti po njih.
(Robert Inlakesh je novinar, pisac i dokumentarista. Fokusira se na Bliski istok, specijaliziran za Palestinu. Ovaj članak je napisao za The Palestine Chronicle)